“Kada su me isti, vječno sjedinjeni
ponovo našli –
sada donoseći mi najvišu milost,
pozvali su me na usamljenu obalu
samo teško pristupačnu, putem skrivenim.
Tu mi prvi put
iz poznatih usta
oblik moje riječi
u zemaljskim glasovima
bješe objavljen –
da u njima moje duhovno biće
i zvukom se očituje.
I jasno poput odjeka
zabrujao je uskoro isti zvuk
šumećom pjesmom velikih valova.
Sujevjerje bi tu lako pomislilo
da ‘prirodno’ se s vječnim sjedinilo!
Al’ i danas u mom uhu zvuk odzvanja,
zaista – k’o da čuh
zbor sila svemira. ”
Bô Yin Râ
