“Ni jedna izreka nije toliko kriva kao ona grubo materijalna, tako daleka svem duševnom, u kojoj se u potpunom neznanju smatra da samo u zdravom, animalno uvjetovanom tijelu stanuje zdrava duša.
Skoro bi se moglo reći da istini odgovara suprotno i sigurno je da postoje milijuni zdravih tijela s bolesnim, ili odavno ‘odumrlim’ dušama, na jedno jedino bolesno tijelo koje je organizam izražavanja također bolesne duše.
Moglo bi se puno prije pitati kako je moguće da u jednom fizički zdravom tijelu, ipak stanuje zdrava duša?
Neka bi ovo što je ovdje jasno izračeno bilo za sve one koje smeta u mom zemaljskom postojanju to što ono ne odgovara njihovim fantastičnim predodžbama, prema kojima bi svatko tko je živo svjestan u vječnom supstancijalnom duhu trebao biti daleko od svake zemaljske patnje.
Ali kao što iza spomenute, vrlo sumnjive izreke, ipak stoji istina u smislu da mozak mora biti zdrav da bi mu se duša mogla povjeriti, a da ne bude izobličena u svom izražaju, tako se nalazi istina i iza takvih fantastičnih predodžbi, jer zaista ni jedna zemaljska patnja nikada ne može doseći u duhovnoj svijesti onoga koji je svjestan u svojoj vječnoj duhovnosti, koliko god njome preko duševne i tjelesne muke bila pritisnuta zemaljska svijest, uvjetovana mozgom.”
Bô Yin Râ