„Kada sam prvi put čuo svoju duhovnu braću,
s kojima sam sjedinjen u duhu
i koju izuzev jednog,
nikada prije nisam vidio u zemaljskom obličju –
da izgovaraju moje ime na način njihovih jezika,
toliko sam u nutrini bio potresen
da sam njih,
u duhu sjedinjene majstore koji su ga govorili,
jedva mogao vidjeti oko sebe,
kroz veo koji je prekrio oči…
Bilo je to za mene zaprepašćujuće i zbunjujuće –
da su me poznavali u mojem imenu –
imenu u vječnosti rođenom,
koje ja – jesam,
kao što je izvor voda
i sadržaj riječi njen smisao.
Ja sam zaista od vječnosti bio to –
što su oni izgovarali na glas,
koliko se to može izreći ljudskim glasovima,
ali ipak me nitko nikada prije u zemaljskom vremenu
nije imenom pozvao
u kome sam ja sebe poznavao,
onako kako me je vječni otac u ‘riječi’ nazvao.
Tada su mi veliki majstori,
i od tada moja braća,
‘dali’ to isto ime u zemaljskim glasovima –
da bi ono pravječno,
baš tu u njemu iznova oblikovano,
bilo iznova objavljeno. “
Bô Yin Râ
*(Slog Yin se izgovara kao üin, ili win, dok kvačice kod ô i â označavaju duži izgovor glasova ‘o’ i ‘a’. )
