“Sunca prolaze u kozmičkim plimama i osekama i svjetovi nestaju, survavajući se u ponorima prolaznosti, ali ljudska moć ostaje do u svu vječnost, pa makar se i tlo, koje je trenutno njegovo stanište – zateturalo i raspalo. Onaj koji je jednom pao iz uzvišenog svjetla još uvijek u sebi nosi moć uzdići se visoko iznad svih zvijezda!…
Čak i onim uzvišenim zvjezdanim moćima, koje su po svom biću čisto ‘mišljenje’ i koje se uzdižu iznad svakog zemaljskog mišljenja, tim nevidljivim ‘bogovima’ ove vidljivosti, zauvijek ostaje skriveno ono što samo u najdubljoj duševnoj nutrini ljudi, u dubokom vlastitom zadubljenu može biti doživljeno. —
Iznad najviše moći tih zvjezdanih bogova u kozmičkom događanju, uzdiže se ljudska moć, utemeljena u ljubavi!”
Bô Yin Râ
