Hortus Conclusus

O Bogu i bezbožnosti

O Bogu i bezbožnosti

“Da je samo tako malo zemaljskih ljudi do sada i već tijekom njihova zemaljskog postojanja dospjelo u svojoj najdubljoj nutrini do Božanske svjesnosti koja je neopisivo iznad svakog smatranja istinitim i više ne dopušta nikakvu sumnju, ima glavni uzrok u tome što čovjek traži s unaprijed stvorenim mišljenjem i pretpostavlja oblik u kome se Bog mora očitovati u duši, ‘u slučaju da je stvaran’…

A što sve naivni, pojma nemajući ne tumače kao ‘glas‘ Božji! – Kada bi barem prava savjest, a ne ‘savjest’ iskrivljena svakojakim uljepšanjima i mješavinom mišljenja, bila svjedočanstvo vječne iskre duha u duši! Ali ovako svi, koji se vrlo lako i jeftino zadovoljavaju, vjeruju da već čuju u sebi ‘Božji glas’ pri svakom vlastitom govoru, pri čemu iz različitih sposobnosti poimanja sami stvaraju i dijele uloge koje su potrebne za njihov tobožnji ‘razgovor s bogom’, ako se već ne zadovoljavaju i sa žalosnim, animiranim spiritističkim ludorijama.

Ali na taj način čovjek ne može upoznati ni sebe samoga, a kamoli Boga i ti koji u svojoj samodopadnosti  tobože ‘čuju’ glas Boga, zaista mogu biti sigurni da neće nikada u sebi opaziti Boga!

Također se ne radi o nekoj ‘zadaći’, poput zemaljskih zadaća, koju bi trebalo svladati, nego je potrebna spremnost duše da hoće u svoju osjećajnu svijest primiti ono što može od Boga, bez zadrške i bez unaprijed stvorenih stavova!”

Bô Yin Râ