„Tko još ne gori božanskim žarom
taj još ne zna
najviše dobro.
Hoće li ga znati –
u tom žaru
mora sagorjeti
svako nastojanje
za vlastitim sjajem;
Sebe samog mora obnoviti
i do života vječnoga uzdići,
iz umrtvljujuće gustoće
do živućeg svjetla!
Ali nikakva obmana
opijajućeg zanosa
ne može dati istine
zvonku jasnoću,
koja samo se s dušom sjedinjuje
što prožarena i pročišćena
biva u vatri samo-obnovljena.„
Bô Yin Râ
“Ono što vam govorim o ‘živome Bogu’
nikada nije isto što i prikazi
koje jednom osmisliše mislioci
što samo u riječima istinu nazivaše!
Doduše ‘arhati’ su pronašli
i ‘rišiji’ također spoznali –
nešto od onoga što na stvarnost cilja i ukazuje,
no ipak, nitko od njih ne bješe sam u živome duhu!
Iako cijenim i ‘Upanišade’,
to je još uvijek samo vanjski put,
što ne vodi izvan mišljenja mozga
niti stvarnost ikada dodiruje…
Dobro mi je poznato što su ‘mudraci’ smislili
i mišljenjem postigli,
ali znam i kako su se morali zavaravati
misleći da posjeduju ono
za što su samo ‘znali’!”
Bô Yin Râ
„Kao što naše zemaljsko spoznavanje izrasta iz promatranja putem tjelesnih čula
te iz misaonog zaključivanja
koje se temelji na usporedbama u riječima i pojmovima,
tako se u vječnom prautemeljena spoznaja
vječno postiže kao prostorno ispunjenje duševnog, svjetlu otvorenog prostora.
Ali to se tek očituje dušama koje su napustile zemaljsko tijelo.
Na zemlji samo onima začetim u duhu,
koji poput mene stoje u zemaljskom životu,
ali kao posljedica njihove posebne prirode –
i tu vide vječno i beskrajno u vlastitom duševnom prostoru,
u vlastitom svjetlu ljubavi.
A vama, kojima ovo pišem,
što vam, kao i onima koji će tek doći, u naslijeđe ostaje –
dodijeljen je duhovno drugačiji način doživljavanja,
dok još u zemaljskom boravite!“
Bô Yin Râ
“Odlučujuća razlika između čovjeka i životinje je u tome što čovjek još uvijek i u svojoj vezanosti za životinjsko ovdje na zemlji ostaje sposoban postati svjestan sebe kao ‘duhovne iskre’ iz Prasvjetla, a to je opet unutar zemaljskoga moguće isključivo zato što zemaljski čovjek nije samo posljedična pojava djelovanja pra-snaga koje stvaraju fizičke oblike, nego onih uzvišenih pra-snaga koje su u stanju prosvjetljavati i koje njegovoj duši na temelju svojeg vječnog trajanja i vječne konzistentnosti daruju ‘besmrtnost’ – koju čovjek u direktnoj vezi s njima onda pronalazi u sebi samom.
Neophodna je zadaća zemaljskog čovjeka – zadaća samog njegovog postojanja – da uzvišeni oblik snaga pra-postojanja, koje zrače u Prasvjetlu i tvore njegovu dušu – ujedini u točki kristalizacije njegovog vječnog, tako da one konačno posluže stvaranju obličja duše koja će zauvijek ostati u ‘Prariječi’!
Ali to uspijeva samo stalnim djelovanjem volje zemaljskog čovjeka – koja je pak samo posljedična pojava djelovanja onih primitivnih oblika vječnih pra-snaga, čiji su najviši oblici zemaljskom čovjeku pristupačni kao njegove vlastite, vječne duševne snage.
Čovjeku ‘palom’ u zemaljsko bilo kakvo opažanje vječnoga moguće je samo pomoću vječnih duševnih snaga, ali samo onda kada one u njegovoj ‘duhovnoj iskri’ nađu svoga gospodara i majstora i u njemu svoje ujedinjenje.
Svaka je pojedinačna, vječna duševna snaga sama po sebi misteriozna i uzvišena, ali i svojevoljna i svjesna samo sebe i svoga vlastitog stremljenja – ako ne dođe do njenog vezivanja u određenoj individualnoj duševnoj formi.
Tako zemaljski čovjek usprkos svim svojim duševnim snagama može biti izgubljen svom vječnom aspektu ako svoju sekundarnu zemaljsku volju – koja je samo posljedična pojava zemaljski ograničenog djelovanja duhovnih pra-snaga, ne stremi stalno podređivati primarnoj volji duhovne iskre u sebi. Jer samo u toj volji, koja je potpuno određena vječnim, mogu se vječne duševne snage ujediniti prema određenoj, duhovno zadanoj formi, u trajnu, vječnu, ljudsku dušu.
Samo tako uspijeva ono slavljeničko sjedinjenje u kojem ljudska – čisto zemaljska svijest – prima oplođenje iz vječno-ljudskog, kroz poimanje vlastite, vječne duhovne iskre, nakon čega tada u duhovno prosvijetljenom čovjeku biva ‘rođen’ ‘njegov živi Bog’, u vlastitoj, individualno oblikovanoj duši. ”
Bô Yin Râ
“Nije samo puka igra slikovne usporedbe kada se govori o duhovnom ‘svjetlu’!
Ono što ti dolazi iz duhovnog područja zaista je ‘svjetlo’ i svako zemaljski perceptivno vanjsko svjetlo, samo se utoliko može nazvati ‘svjetlom’ ukoliko ispunjava tvoju dušu sličnim osjećajem kao ona prasnaga iz visokih duhovnih sfera koja ti se kada te dosegne očituje kao svjetlo…
O tom svjetlu koje ‘svijetli u tami’ i koje tama nikada ne može spoznati govorio ti je jedan od Mojih kao o životu – i zaista, istinu prenose njegove riječi!”
Bô Yin Râ
“Od svih naziva koji se mogu dati mojim slikama koje se sasvim temelje u čistom duhovnom doživljaju i koje su u potpunosti oplođenje njime – ‘duhovne slike’, mi se čini kao najmanje zbunjujući.
Naziv ‘duhovne’ – nikako ne želi reći da su one nastale pod nekim utjecajem koji sam ja doživio kao ‘duhovni’, ili na neki drugi način, kako je to uobičajeno u likovnoj umjetnosti.
Također bi se moglo pomisliti da sam subjektivnim procesima u mome duhu htio dati simbolički prikaz.
Ali ja u njima ne prikazujem ništa drugo nego što na temelju razvoja moje supstancijalno duhovne svijesti u samo unutarnje pristupačnom području koje prožima sve pojavno, svjesno doživljavam i prema svojoj sposobnosti primam, u prvom redu u njegovom izražaju kroz boje.
Ja se u tom prikazu osjećam sasvim kao ‘realist’, jer nastojim promatraču približiti nešto gotovo neprikazivo, na način na koji bi mu moji vlastiti, duhovno doživljeni utisci bilo što je moguće vjernije preneseni.
To naravno ne znači da ja samo ono što iznutra doživljavam jednostavno ‘oslikavam’! To nikako ne bi bilo moguće, jer su oblici i boje koje prikazujem uvijek u živom pokretu. Pored toga, područje iz kojeg potiču uzorci za moje duhovne slike ne poznaje samo tri dimenzije, kao vanjsko zemaljsko područje – nego toliko mnogostruku dimenzioniranost, da bi zemaljske oči bile samo zbunjene, pokušavajući razumjeti tu stvarnost na svoj uobičajeni način.
Za mene je na početku uvijek gotovo nerješiva zadaća prikazati jedno takvo duhovno zbivanje, jer se čini gotovo sasvim nemogućim naći projekciju višedimenzionalnih oblika i procesa na površini slikarskog platna, koja bi dozvolila da se višedimenzionalni proces, ili oblik prikažu optički ‘razumljivim’ za fizičke, tjelesne oči zemaljskog čovjeka – naviknute i prilagođene na trodimenzionalno.
Stoga sam kroz mnoge naporne pokušaje prvo morao tražiti koji su dvodimenzionalni oblici u odgovarajućoj dinamici boja pogodni pobuditi u nesvjesnom iste osjete koji su u meni na svjesni način bili oslobođeni višedimenzionalnim djelovanjem duhovnih snaga čije sam učinke nastojao prikazati.
To nije jednostavno i može trajati mjesecima i godinama!
Samo krajnje rijetko mi je bilo moguće bez takvih prethodnih studija postići cilj, i to samo na temelju mnogih drugih, već prethodno nastalih…“
Bô Yin Râ
“Tko je spoznao kakav misterij okružuje muškarca i ženu, misterij koji seže do najunutrašnjijih područja čistog duha, uzdižući se prema samom prasvjetlu, njemu će biti svet brak koji povezuje jednog muškarca s jednom ženom, za života na zemlji.
Blago onima koji već u ovom zemaljskom životu, u braku nađu svoj suprotni pol, vječni suprotni pol s kojim će jednom biti povezani u jedinstveno biće u duhu, u vječnom jedinstvu, jer su s njim bili sjedinjeni i prije razdvajanja!
Mnogi uživaju takvu sreću, a da i ne znaju za nju, ali to je uvijek naročita ‘sreća’, jer putevi razdvojenih polova nisu u pravilu u nekom paralelnom tijeku da bi se prečesto mogli ponovo pronaći ovdje na zemlji.
**
Samo u najvišoj duhovnoj ljubavi se može vršiti sjedinjenje fizičkih polova za oslobođenje uzvišenih duhovnih snaga, koje drijemaju u pojavi zemaljskog tijela čovjekova bića.
Onda se u takvom sjedinjenju može dogoditi ‘čudo’ koje uvijek iznova dodiruje najvišu duhovnost i oni koji ga doživljavaju bivaju skupa svjesni sebe u sferama duhovnog postojanja, – ‘čudo’ koje ne može naslutiti nikakva pjesnička fantazija.”
Bô Yin Râ
“Sveto, trostruko sveto je sjedinjenje žene i muškarca u čvrstom zajedništvu za vrijeme zemaljskog života!
Sveti je žar polova za jedinstvom!
Sveti je misterij začinjanja i rađanja!
Sveta je nevidljiva veza, koja ujedinjuje ono što već postoji, da bi novom postanku pripremila mjesto!
Blagoslovljeni su muškarac i žena koji to shvaćaju i u ljubavnom se sjedinjenju mogu prepoznati onako kao što porijeklo svekolikog postojanja u sebi prepoznaje ‘muškarca’ i ‘ženu’, u vječnom ljubavnom jedinstvu!
Blagoslovljena je kuća koja je najuzvišeniji Božji hram ovdje na zemlji, jer se u njoj ispunjava istinski brak, sklopljen pred licem vječnosti, među ljudima koji znaju za veliku vrijednost svoje ljudskosti!
Ono što tu nalazi ispunjenje veliko je misterijsko čudo kojeg samo malobrojni na ovom svijetu poznaju, a i njima samima ostaje skriven način njegova djelovanja. ”
Bô Yin Râ
„U pogledu tekstova koji su kao i tekst Ivanova evanđelja pripisani učeniku kojeg je Majstor ‘volio’, jer ga je našao u ‘ljubavi’ ništa nije napisano rukom tog učenika i ništa nije bilo napisano perom Autora te poruke evanđelja.
Tekstovi nazvani ‘Poslanicama’ učenika Ivana, svakako sadrže mnoge riječi velike mudrosti i zaista su svjedočanstvo ljudskog duha koji ‘živi u ljubavi’, ali te poslanice su napisane tek nakon što je ovdje razmatrani tekst bio prilagođen da služi novom kultu i njegov je autor bio vjernik tog kulta.
Takozvana knjiga ‘Otkrovenja’ ili ‘Apokalipse’ – djelo je umova različite vrijednosti i svjedoči o raznim vremenima. U njoj se nalaze tragovi ‘onih koji su zaista znali’, zajedno s misterioznim dijelovima koje je knjiga dobila od vjernika novog kulta, skupa s proširenjima i dodacima kasnijih revizora.
Pisac koji je sadržaju te knjige dao grandioznu poetsku formu, samo je koristio materijale u fragmentima koji su postojali puno prije njega, kao opisi mističnih vizija.
Ali čisto učenje, koje je jednom Majstor dao svojim najbližim učenicima i koje je u potpunosti razumio samo jedan kojega je on ‘volio’ – to čisto učenje koje je trebalo biti prenošeno onima koji su mu bili vjerni, može se jedino prepoznati u Ivanovom evanđelju, napisanom od kasnijeg autora, koji je u potpunosti živio u duhu tog učenja.
Neka mudrost sadržana u toj poruci, usprkos svim transformacijama koje je pretrpjela, ne bude izgubljena za tragatelje u dolazećim generacijama!“
Bô Yin Râ
(iz epiloga knjige „Mudrost Ivanova“)
„Tisuće su već našli potvrdu ovog učenja na višestruke načine, ali još uvijek je u raznim zemljama širom ove planete, tisuće onih koji čeznu za istinom, za rješenjem konačnih misterija. Lutaju od jednog krivog puta do drugog, da bi na kraju rezignirano spoznali da ih nitko ne može voditi izvoru znanja.
Neka bi svi ti tragatelji dobili sigurnost povjerenja iz ove knjige, da ipak mogu dosegnuti svoj cilj, ako slijede one koji su jedini na ovoj zemlji u stanju podučavati; koji ne daju svoje omiljene uobrazilje, otkrića i mišljenja, nego podučavaju kao što im ‘otac’, koga oni jedini znaju, nalaže da podučavaju!“
Bô Yin Râ
(iz knjige „Tajna“)
