Vita Nuova

“Svaka čežnja za srećom koja se uzdiže iznad nižih zemaljskih želja samo je čežnja za ujedinjenjem duhova u pra-temeljima duha, koji ih vječno stvara i vječno iz sebe otpušta, da bi ih vječno opet u sebe uzeo… Ali ljudski duh na zemlji je vezan za zemaljsko i tamo gdje bi htio jedinstvo, ipak dolazi do razdvajanja.
Prijateljstvo se sklapa da bi se ukinula razdvojenost, ali prijatelj i prijatelj ostaju dvoje – koji se nikada ne mogu u nutrini stopiti u jedno!

Samo brak koji muško sjedinjuje sa ženskim stvara uistinu novo jedinstvo. Tu su čovjek i čovjek ponovo stopljeni u nadzemaljsku cjelinu, kao što su nekada bili ujedinjeni, prije ‘pada’ u zemaljski pojavni svijet!

**

Ono što čovjek naziva ‘ljubavlju’ samo je slabi odsjaj ljubavi koja prožima postojanje duhovne vječnosti – ljubavi koja je u Bogu i koja je Božji život, koja tek do ispunjenja dovodi sve čemu teže kozmički zakoni, a što nikada sami ne mogu postići.

Njen najpuniji odraz na zemlji doživljava se u istinskom braku!
Nju doživjeti i osjetiti, najviša je sreća braka, samo u njemu moguća!

Gdje god taj najčistiji odsjaj ljubavi, koja je božanski život, postane iskustvo u jedinstvu tjelesno-duhovnog međusobnog stapanja, tamo se povezuje područje suštinskog duha sa zemaljskim; I kao što će jednom svi ljudski duhovi biti sjedinjeni u ljubavi u vječnosti, tako muškarac i žena koji poznaju taj najsvetiji doživljaj, bivaju već ovdje na zemlji ujedinjeni.

A gdje jednom postoji takvo duhovno jedinstvo, ono neće prestati postojati ni kada se u vječnosti nađu ponovo oni prvobitni, iskonski polovi, koji su ovdje bili odvojeni i najčešće ne znajući jedan za drugoga prolazili ovom zemljom u tijelima ljudske životinje…”

Bô Yin Râ

Zahvalnost

“Prije svih drugih životnih osjećaja mora doći zahvalnost i njoj trebaju pripasti najtoplije zrake ljubavi!

Zahvalnost nije samo puki ‘lijepi osjećaj’, nije ‘vrlina’ i nije konvencionalna ‘obveza’ – nego temeljna snaga vječne ljudske duše. Nebrojene druge snage hrane se iz te temeljne snage.

Budući da kroz čovjeka živi i animalna duša njegova tijela, nije nikakvo čudo, da on u sebi opaža i osjećaj simpatije, koji životinje ponekad, kada je u njima prisutno jako sjećanje na neko dobro djelo, tako snažno izražavaju da čovjek govori o ‘zahvalnosti životinje’ – ali ja ne govorim o toj vrsti ‘zahvalnosti’. Iako je životinja iz svog osjećaja simpatije u stanju se i žrtvovati ako je čovjek kome je sklona u opasnosti, možda zbog nekog izrazitog dobra koje joj je učinio, pri tome se ne radi o onoj zahvalnosti koja kao preduvjet mora prožimati život svakog čovjeka koji za vrijeme svog zemaljskog života hoće učiniti vječnu dušu svjesnom svog živog Boga…”

Bô Yin Râ

Sine qua non

„Tko još ne gori božanskim žarom
taj još ne zna
najviše dobro.
Hoće li ga znati –
u tom žaru
mora sagorjeti
svako nastojanje
za vlastitim sjajem;
Sebe samog mora obnoviti
i do života vječnoga uzdići,
iz umrtvljujuće gustoće
do živućeg svjetla!
Ali nikakva obmana
opijajućeg zanosa
ne može dati istine
zvonku jasnoću,
koja samo se s dušom sjedinjuje
što prožarena i pročišćena
biva u vatri samo-obnovljena.„

Bô Yin Râ

Bitna razlika

“Ono što vam govorim o ‘živome Bogu’
nikada nije isto što i prikazi
koje jednom osmisliše mislioci
što samo u riječima istinu nazivaše!

Doduše ‘arhati’ su pronašli
i ‘rišiji’ također spoznali –
nešto od onoga što na stvarnost cilja i ukazuje,
no ipak, nitko od njih ne bješe sam u živome duhu!

Iako cijenim i ‘Upanišade’,
to je još uvijek samo vanjski put,
što ne vodi izvan mišljenja mozga
niti stvarnost ikada dodiruje…

Dobro mi je poznato što su ‘mudraci’ smislili
i mišljenjem postigli,
ali znam i kako su se morali zavaravati
misleći da posjeduju ono
za što su samo ‘znali’!”

Bô Yin Râ

Osvjetljenje

„Kao što naše zemaljsko spoznavanje izrasta iz promatranja putem tjelesnih čula
te iz misaonog zaključivanja
koje se temelji na usporedbama u riječima i pojmovima,
tako se u vječnom prautemeljena spoznaja
vječno postiže kao prostorno ispunjenje duševnog, svjetlu otvorenog prostora.

Ali to se tek očituje dušama koje su napustile zemaljsko tijelo.
Na zemlji samo onima začetim u duhu,
koji poput mene stoje u zemaljskom životu,
ali kao posljedica njihove posebne prirode –
i tu vide vječno i beskrajno u vlastitom duševnom prostoru,
u vlastitom svjetlu ljubavi.

A vama, kojima ovo pišem,
što vam, kao i onima koji će tek doći, u naslijeđe ostaje –
dodijeljen je duhovno drugačiji način doživljavanja,
dok još u zemaljskom boravite!“

Bô Yin Râ

Vječna duša

“Odlučujuća razlika između čovjeka i životinje je u tome što čovjek još uvijek i u svojoj vezanosti za životinjsko ovdje na zemlji ostaje sposoban postati svjestan sebe kao ‘duhovne iskre’ iz Prasvjetla, a to je opet unutar zemaljskoga moguće isključivo zato što zemaljski čovjek nije samo posljedična pojava djelovanja pra-snaga koje stvaraju fizičke oblike, nego onih uzvišenih pra-snaga koje su u stanju prosvjetljavati i koje njegovoj duši na temelju svojeg vječnog trajanja i vječne konzistentnosti daruju ‘besmrtnost’ – koju čovjek u direktnoj vezi s njima onda pronalazi u sebi samom.

Neophodna je zadaća zemaljskog čovjeka – zadaća samog njegovog postojanja – da uzvišeni oblik snaga pra-postojanja, koje zrače u Prasvjetlu i tvore njegovu dušu – ujedini u točki kristalizacije njegovog vječnog, tako da one konačno posluže stvaranju obličja duše koja će zauvijek ostati u ‘Prariječi’!

Ali to uspijeva samo stalnim djelovanjem volje zemaljskog čovjeka – koja je pak samo posljedična pojava djelovanja onih primitivnih oblika vječnih pra-snaga, čiji su najviši oblici zemaljskom čovjeku pristupačni kao njegove vlastite, vječne duševne snage.

Čovjeku ‘palom’ u zemaljsko bilo kakvo opažanje vječnoga moguće je samo pomoću vječnih duševnih snaga, ali samo onda kada one u njegovoj ‘duhovnoj iskri’ nađu svoga gospodara i majstora i u njemu svoje ujedinjenje.
Svaka je pojedinačna, vječna duševna snaga sama po sebi misteriozna i uzvišena, ali i svojevoljna i svjesna samo sebe i svoga vlastitog stremljenja – ako ne dođe do njenog vezivanja u određenoj individualnoj duševnoj formi.

Tako zemaljski čovjek usprkos svim svojim duševnim snagama može biti izgubljen svom vječnom aspektu ako svoju sekundarnu zemaljsku volju – koja je samo posljedična pojava zemaljski ograničenog djelovanja duhovnih pra-snaga, ne stremi stalno podređivati primarnoj volji duhovne iskre u sebi. Jer samo u toj volji, koja je potpuno određena vječnim, mogu se vječne duševne snage ujediniti prema određenoj, duhovno zadanoj formi, u trajnu, vječnu, ljudsku dušu.
Samo tako uspijeva ono slavljeničko sjedinjenje u kojem ljudska – čisto zemaljska svijest – prima oplođenje iz vječno-ljudskog, kroz poimanje vlastite, vječne duhovne iskre, nakon čega tada u duhovno prosvijetljenom čovjeku biva ‘rođen’ ‘njegov živi Bog’, u vlastitoj, individualno oblikovanoj duši. ”

Bô Yin Râ

O Lux beatissima

“Nije samo puka igra slikovne usporedbe kada se govori o duhovnom ‘svjetlu’!
Ono što ti dolazi iz duhovnog područja zaista je ‘svjetlo’ i svako zemaljski perceptivno vanjsko svjetlo, samo se utoliko može nazvati ‘svjetlom’ ukoliko ispunjava tvoju dušu sličnim osjećajem kao ona prasnaga iz visokih duhovnih sfera koja ti se kada te dosegne očituje kao svjetlo…

O tom svjetlu koje ‘svijetli u tami’ i koje tama nikada ne može spoznati govorio ti je jedan od Mojih kao o životu – i zaista, istinu prenose njegove riječi!”

Bô Yin Râ

Duhovne slike

“Od svih naziva koji se mogu dati mojim slikama koje se sasvim temelje u čistom duhovnom doživljaju i koje su u potpunosti oplođenje njime – ‘duhovne slike’, mi se čini kao najmanje zbunjujući.
Naziv ‘duhovne’ – nikako ne želi reći da su one nastale pod nekim utjecajem koji sam ja doživio kao ‘duhovni’, ili na neki drugi način, kako je to uobičajeno u likovnoj umjetnosti.
Također bi se moglo pomisliti da sam subjektivnim procesima u mome duhu htio dati simbolički prikaz.
Ali ja u njima ne prikazujem ništa drugo nego što na temelju razvoja moje supstancijalno duhovne svijesti u samo unutarnje pristupačnom području koje prožima sve pojavno, svjesno doživljavam i prema svojoj sposobnosti primam, u prvom redu u njegovom izražaju kroz boje.

Ja se u tom prikazu osjećam sasvim kao ‘realist’, jer nastojim promatraču približiti nešto gotovo neprikazivo, na način na koji bi mu moji vlastiti, duhovno doživljeni utisci bilo što je moguće vjernije preneseni.
To naravno ne znači da ja samo ono što iznutra doživljavam jednostavno ‘oslikavam’! To nikako ne bi bilo moguće, jer su oblici i boje koje prikazujem uvijek u živom pokretu. Pored toga, područje iz kojeg potiču uzorci za moje duhovne slike ne poznaje samo tri dimenzije, kao vanjsko zemaljsko područje – nego toliko mnogostruku dimenzioniranost, da bi zemaljske oči bile samo zbunjene, pokušavajući razumjeti tu stvarnost na svoj uobičajeni način.

Za mene je na početku uvijek gotovo nerješiva zadaća prikazati jedno takvo duhovno zbivanje, jer se čini gotovo sasvim nemogućim naći projekciju višedimenzionalnih oblika i procesa na površini slikarskog platna, koja bi dozvolila da se višedimenzionalni proces, ili oblik prikažu optički ‘razumljivim’ za fizičke, tjelesne oči zemaljskog čovjeka – naviknute i prilagođene na trodimenzionalno.
Stoga sam kroz mnoge naporne pokušaje prvo morao tražiti koji su dvodimenzionalni oblici u odgovarajućoj dinamici boja pogodni pobuditi u nesvjesnom iste osjete koji su u meni na svjesni način bili oslobođeni višedimenzionalnim djelovanjem duhovnih snaga čije sam učinke nastojao prikazati.
To nije jednostavno i može trajati mjesecima i godinama!
Samo krajnje rijetko mi je bilo moguće bez takvih prethodnih studija postići cilj, i to samo na temelju mnogih drugih, već prethodno nastalih…“

Bô Yin Râ

Komplementarni polovi

“Tko je spoznao kakav misterij okružuje muškarca i ženu, misterij koji seže do najunutrašnjijih područja čistog duha, uzdižući se prema samom prasvjetlu, njemu će biti svet brak koji povezuje jednog muškarca s jednom ženom, za života na zemlji.
Blago onima koji već u ovom zemaljskom životu, u braku nađu svoj suprotni pol, vječni suprotni pol s kojim će jednom biti povezani u jedinstveno biće u duhu, u vječnom jedinstvu, jer su s njim bili sjedinjeni i prije razdvajanja!
Mnogi uživaju takvu sreću, a da i ne znaju za nju, ali to je uvijek naročita ‘sreća’, jer putevi razdvojenih polova nisu u pravilu u nekom paralelnom tijeku da bi se prečesto mogli ponovo pronaći ovdje na zemlji.

**

Samo u najvišoj duhovnoj ljubavi se može vršiti sjedinjenje fizičkih polova za oslobođenje uzvišenih duhovnih snaga, koje drijemaju u pojavi zemaljskog tijela čovjekova bića.
Onda se u takvom sjedinjenju može dogoditi ‘čudo’ koje uvijek iznova dodiruje najvišu duhovnost i oni koji ga doživljavaju bivaju skupa svjesni sebe u sferama duhovnog postojanja, – ‘čudo’ koje ne može naslutiti nikakva pjesnička fantazija.”

Bô Yin Râ

Sveti savez

“Sveto, trostruko sveto je sjedinjenje žene i muškarca u čvrstom zajedništvu za vrijeme zemaljskog života!
Sveti je žar polova za jedinstvom!
Sveti je misterij začinjanja i rađanja!
Sveta je nevidljiva veza, koja ujedinjuje ono što već postoji, da bi novom postanku pripremila mjesto!

Blagoslovljeni su muškarac i žena koji to shvaćaju i u ljubavnom se sjedinjenju mogu prepoznati onako kao što porijeklo svekolikog postojanja u sebi prepoznaje ‘muškarca’ i ‘ženu’, u vječnom ljubavnom jedinstvu!

Blagoslovljena je kuća koja je najuzvišeniji Božji hram ovdje na zemlji, jer se u njoj ispunjava istinski brak, sklopljen pred licem vječnosti, među ljudima koji znaju za veliku vrijednost svoje ljudskosti!

Ono što tu nalazi ispunjenje veliko je misterijsko čudo kojeg samo malobrojni na ovom svijetu poznaju, a i njima samima ostaje skriven način njegova djelovanja. ”

Bô Yin Râ