Vječna duša

“Odlučujuća razlika između čovjeka i životinje je u tome što čovjek još uvijek i u svojoj vezanosti za životinjsko ovdje na zemlji ostaje sposoban postati svjestan sebe kao ‘duhovne iskre’ iz Prasvjetla, a to je opet unutar zemaljskoga moguće isključivo zato što zemaljski čovjek nije samo posljedična pojava djelovanja pra-snaga koje stvaraju fizičke oblike, nego onih uzvišenih pra-snaga koje su u stanju prosvjetljavati i koje njegovoj duši na temelju svojeg vječnog trajanja i vječne konzistentnosti daruju ‘besmrtnost’ – koju čovjek u direktnoj vezi s njima onda pronalazi u sebi samom.

Neophodna je zadaća zemaljskog čovjeka – zadaća samog njegovog postojanja – da uzvišeni oblik snaga pra-postojanja, koje zrače u Prasvjetlu i tvore njegovu dušu – ujedini u točki kristalizacije njegovog vječnog, tako da one konačno posluže stvaranju obličja duše koja će zauvijek ostati u ‘Prariječi’!

Ali to uspijeva samo stalnim djelovanjem volje zemaljskog čovjeka – koja je pak samo posljedična pojava djelovanja onih primitivnih oblika vječnih pra-snaga, čiji su najviši oblici zemaljskom čovjeku pristupačni kao njegove vlastite, vječne duševne snage.

Čovjeku ‘palom’ u zemaljsko bilo kakvo opažanje vječnoga moguće je samo pomoću vječnih duševnih snaga, ali samo onda kada one u njegovoj ‘duhovnoj iskri’ nađu svoga gospodara i majstora i u njemu svoje ujedinjenje.
Svaka je pojedinačna, vječna duševna snaga sama po sebi misteriozna i uzvišena, ali i svojevoljna i svjesna samo sebe i svoga vlastitog stremljenja – ako ne dođe do njenog vezivanja u određenoj individualnoj duševnoj formi.

Tako zemaljski čovjek usprkos svim svojim duševnim snagama može biti izgubljen svom vječnom aspektu ako svoju sekundarnu zemaljsku volju – koja je samo posljedična pojava zemaljski ograničenog djelovanja duhovnih pra-snaga, ne stremi stalno podređivati primarnoj volji duhovne iskre u sebi. Jer samo u toj volji, koja je potpuno određena vječnim, mogu se vječne duševne snage ujediniti prema određenoj, duhovno zadanoj formi, u trajnu, vječnu, ljudsku dušu.
Samo tako uspijeva ono slavljeničko sjedinjenje u kojem ljudska – čisto zemaljska svijest – prima oplođenje iz vječno-ljudskog, kroz poimanje vlastite, vječne duhovne iskre, nakon čega tada u duhovno prosvijetljenom čovjeku biva ‘rođen’ ‘njegov živi Bog’, u vlastitoj, individualno oblikovanoj duši. ”

Bô Yin Râ

O Lux beatissima

“Nije samo puka igra slikovne usporedbe kada se govori o duhovnom ‘svjetlu’!
Ono što ti dolazi iz duhovnog područja zaista je ‘svjetlo’ i svako zemaljski perceptivno vanjsko svjetlo, samo se utoliko može nazvati ‘svjetlom’ ukoliko ispunjava tvoju dušu sličnim osjećajem kao ona prasnaga iz visokih duhovnih sfera koja ti se kada te dosegne očituje kao svjetlo…

O tom svjetlu koje ‘svijetli u tami’ i koje tama nikada ne može spoznati govorio ti je jedan od Mojih kao o životu – i zaista, istinu prenose njegove riječi!”

Bô Yin Râ

Duhovne slike

“Od svih naziva koji se mogu dati mojim slikama koje se sasvim temelje u čistom duhovnom doživljaju i koje su u potpunosti oplođenje njime – ‘duhovne slike’, mi se čini kao najmanje zbunjujući.
Naziv ‘duhovne’ – nikako ne želi reći da su one nastale pod nekim utjecajem koji sam ja doživio kao ‘duhovni’, ili na neki drugi način, kako je to uobičajeno u likovnoj umjetnosti.
Također bi se moglo pomisliti da sam subjektivnim procesima u mome duhu htio dati simbolički prikaz.
Ali ja u njima ne prikazujem ništa drugo nego što na temelju razvoja moje supstancijalno duhovne svijesti u samo unutarnje pristupačnom području koje prožima sve pojavno, svjesno doživljavam i prema svojoj sposobnosti primam, u prvom redu u njegovom izražaju kroz boje.

Ja se u tom prikazu osjećam sasvim kao ‘realist’, jer nastojim promatraču približiti nešto gotovo neprikazivo, na način na koji bi mu moji vlastiti, duhovno doživljeni utisci bilo što je moguće vjernije preneseni.
To naravno ne znači da ja samo ono što iznutra doživljavam jednostavno ‘oslikavam’! To nikako ne bi bilo moguće, jer su oblici i boje koje prikazujem uvijek u živom pokretu. Pored toga, područje iz kojeg potiču uzorci za moje duhovne slike ne poznaje samo tri dimenzije, kao vanjsko zemaljsko područje – nego toliko mnogostruku dimenzioniranost, da bi zemaljske oči bile samo zbunjene, pokušavajući razumjeti tu stvarnost na svoj uobičajeni način.

Za mene je na početku uvijek gotovo nerješiva zadaća prikazati jedno takvo duhovno zbivanje, jer se čini gotovo sasvim nemogućim naći projekciju višedimenzionalnih oblika i procesa na površini slikarskog platna, koja bi dozvolila da se višedimenzionalni proces, ili oblik prikažu optički ‘razumljivim’ za fizičke, tjelesne oči zemaljskog čovjeka – naviknute i prilagođene na trodimenzionalno.
Stoga sam kroz mnoge naporne pokušaje prvo morao tražiti koji su dvodimenzionalni oblici u odgovarajućoj dinamici boja pogodni pobuditi u nesvjesnom iste osjete koji su u meni na svjesni način bili oslobođeni višedimenzionalnim djelovanjem duhovnih snaga čije sam učinke nastojao prikazati.
To nije jednostavno i može trajati mjesecima i godinama!
Samo krajnje rijetko mi je bilo moguće bez takvih prethodnih studija postići cilj, i to samo na temelju mnogih drugih, već prethodno nastalih…“

Bô Yin Râ

Komplementarni polovi

“Tko je spoznao kakav misterij okružuje muškarca i ženu, misterij koji seže do najunutrašnjijih područja čistog duha, uzdižući se prema samom prasvjetlu, njemu će biti svet brak koji povezuje jednog muškarca s jednom ženom, za života na zemlji.
Blago onima koji već u ovom zemaljskom životu, u braku nađu svoj suprotni pol, vječni suprotni pol s kojim će jednom biti povezani u jedinstveno biće u duhu, u vječnom jedinstvu, jer su s njim bili sjedinjeni i prije razdvajanja!
Mnogi uživaju takvu sreću, a da i ne znaju za nju, ali to je uvijek naročita ‘sreća’, jer putevi razdvojenih polova nisu u pravilu u nekom paralelnom tijeku da bi se prečesto mogli ponovo pronaći ovdje na zemlji.

**

Samo u najvišoj duhovnoj ljubavi se može vršiti sjedinjenje fizičkih polova za oslobođenje uzvišenih duhovnih snaga, koje drijemaju u pojavi zemaljskog tijela čovjekova bića.
Onda se u takvom sjedinjenju može dogoditi ‘čudo’ koje uvijek iznova dodiruje najvišu duhovnost i oni koji ga doživljavaju bivaju skupa svjesni sebe u sferama duhovnog postojanja, – ‘čudo’ koje ne može naslutiti nikakva pjesnička fantazija.”

Bô Yin Râ

Sveti savez

“Sveto, trostruko sveto je sjedinjenje žene i muškarca u čvrstom zajedništvu za vrijeme zemaljskog života!
Sveti je žar polova za jedinstvom!
Sveti je misterij začinjanja i rađanja!
Sveta je nevidljiva veza, koja ujedinjuje ono što već postoji, da bi novom postanku pripremila mjesto!

Blagoslovljeni su muškarac i žena koji to shvaćaju i u ljubavnom se sjedinjenju mogu prepoznati onako kao što porijeklo svekolikog postojanja u sebi prepoznaje ‘muškarca’ i ‘ženu’, u vječnom ljubavnom jedinstvu!

Blagoslovljena je kuća koja je najuzvišeniji Božji hram ovdje na zemlji, jer se u njoj ispunjava istinski brak, sklopljen pred licem vječnosti, među ljudima koji znaju za veliku vrijednost svoje ljudskosti!

Ono što tu nalazi ispunjenje veliko je misterijsko čudo kojeg samo malobrojni na ovom svijetu poznaju, a i njima samima ostaje skriven način njegova djelovanja. ”

Bô Yin Râ

Otkrovenje

„U pogledu tekstova koji su kao i tekst Ivanova evanđelja pripisani učeniku kojeg je Majstor ‘volio’, jer ga je našao u ‘ljubavi’ ništa nije napisano rukom tog učenika i ništa nije bilo napisano perom Autora te poruke evanđelja.
Tekstovi nazvani ‘Poslanicama’ učenika Ivana, svakako sadrže mnoge riječi velike mudrosti i zaista su svjedočanstvo ljudskog duha koji ‘živi u ljubavi’, ali te poslanice su napisane tek nakon što je ovdje razmatrani tekst bio prilagođen da služi novom kultu i njegov je autor bio vjernik tog kulta.

Takozvana knjiga ‘Otkrovenja’ ili ‘Apokalipse’ – djelo je umova različite vrijednosti i svjedoči o raznim vremenima. U njoj se nalaze tragovi ‘onih koji su zaista znali’, zajedno s misterioznim dijelovima koje je knjiga dobila od vjernika novog kulta, skupa s proširenjima i dodacima kasnijih revizora.
Pisac koji je sadržaju te knjige dao grandioznu poetsku formu, samo je koristio materijale u fragmentima koji su postojali puno prije njega, kao opisi mističnih vizija.

Ali čisto učenje, koje je jednom Majstor dao svojim najbližim učenicima i koje je u potpunosti razumio samo jedan kojega je on ‘volio’ – to čisto učenje koje je trebalo biti prenošeno onima koji su mu bili vjerni, može se jedino prepoznati u Ivanovom evanđelju, napisanom od kasnijeg autora, koji je u potpunosti živio u duhu tog učenja.

Neka mudrost sadržana u toj poruci, usprkos svim transformacijama koje je pretrpjela, ne bude izgubljena za tragatelje u dolazećim generacijama!

Bô Yin Râ
(iz epiloga knjige „Mudrost Ivanova“)

In nomine Patris

„Tisuće su već našli potvrdu ovog učenja na višestruke načine, ali još uvijek je u raznim zemljama širom ove planete, tisuće onih koji čeznu za istinom, za rješenjem konačnih misterija. Lutaju od jednog krivog puta do drugog, da bi na kraju rezignirano spoznali da ih nitko ne može voditi izvoru znanja.
Neka bi svi ti tragatelji dobili sigurnost povjerenja iz ove knjige, da ipak mogu dosegnuti svoj cilj, ako slijede one koji su jedini na ovoj zemlji u stanju podučavati; koji ne daju svoje omiljene uobrazilje, otkrića i mišljenja, nego podučavaju kao što im ‘otac’, koga oni jedini znaju, nalaže da podučavaju!“

Bô Yin Râ

(iz knjige „Tajna“)

Svjetlo svijeta

“Vi me poznajete samo u jednom od mojih zemaljskih oblika
i samo ste se za njega čvrsto držali u vremenu…
Vi znate samo za učitelja koji je jednom umro na križu.

Njega, koji je kao najveći od svih ljubećih,
ponovo zadobio porobljeno čovječanstvo,
koje je jedino ljubav mogla osloboditi…

Vi još uvijek ne znate
da sam ja bio rođen i u drugima od vaše vrste,
i da sebi ovdje uvijek nalazim sinove zemlje,
rođene od zemaljske žene,
da mi budu zemaljski nosač tjelesnog života;
s njima onda postajem jedno u tijelu,
tako da pomoću njih mogu
svo čovječanstvo na zemlji
uzdići ocu!”

Bô Yin Râ

Veliki Majstor iz Nazareta

“Bio je jednom jedan koji je dobio ‘zadaću’ od svoga ‘oca’ za kojeg je rekao da je ‘veći’ od njega i koji je za sebe rekao: ‘Ja sam uskrsnuće i život i tko u mene vjeruje živjet će i kada umre, i svaki koji u mene vjeruje, neće umrijeti u svu vječnost!
On zaista nije govorio o nekoj krutoj ispovijesti, nego o sebi samome i onome što je sam bio i dovoljno su jasne njegove riječi: da on ‘svoje’ poznaje kao i oni njega!

Ali još uvijek većina ne zna tko je bio on, koji je smio tako govoriti; i tko su ‘njegovi’ u koje se on ubrajao; i tko je bio ‘otac‘ koji mu je dao zadaću…

Svijet još uvijek nije spoznao koliko su duboki temelji njegovih riječi: ‘Tko mene ne voli ne čini prema mojoj riječi i riječ koju čujete nije moja, nego od oca koji me je poslao!
Ali njegovo postojanje je bilo njegovo ‘učenje’ i njegov je život bio rješenje svih zagonetki koje u sebi krije ljudsko zemaljsko postojanje!
I samo onaj koji zna voljeti ono što je ovdje bilo izraženo u zemaljskoj pojavi moći će to rješenje u sebi doživjeti!

On, koji je kao najveći od svih ljubećih bića koračao zemljom i koji u svom duhovnom obličju još uvijek živi u duhovnom zaštitnom krugu zemlje; on koji ovdje održava ljubav ‘do kraja svijeta’, ne može se nikome očitovati tko mu ne zna svoje srce ljubavlju otvoriti …”

Bô Yin Râ

Mir

“Tvoja duša čezne za mirom – za onim mirom koji svijet ne može dati!
Ali tek nakon bez straha izdržane borbe dobit ćeš taj mir za kojim uzalud čezneš, dok se još bojiš odvažiti na borbu.
Ali vratiš li se kao pobjednik sebi samom, tada više ništa neće moći narušiti tvoj mir!

Mnogi misle da bi njihova borba bila završena kada bi imali mir!
Ali to je zabluda, jer kraj borbe ti može donijeti propast, dok god nisi spoznao da ni jedna borba ne smije biti završena samo zarad mira!
Ni jedan još nije izvojevao istinski mir, a da u sebi nije nosio volju da borbu završi samo kao pobjednik!
Čežnja za mirom je veliko zavođenje i teško onomu koji podlegne tom zavođenju!
Ona će ga učiniti lakim plijenom njegovih nevidljivih neprijatelja i ostaviti ga bez zaštite kao žrtvu samovolje, tamo gdje bi mu sam otpor stavio oružje neprijatelja u vlastitu službu…

Zato ako želiš svoj mir, nemoj gubiti hrabrost za borbu i ne prestaj se boriti dok god ti tvoji unutarnji neprijatelji sami ne ponude mir!
Tek tada ćeš se zaista radovati svom miru!

Prije toga će te tvoj umor od borbe voditi samo prividnom miru i što onda budeš vjerovao da si postigao, ostavit će ti otvoreni izbor: ili da trajno slušaš svoje neprijatelje, ili da tražiš novu borbu u kojoj ćeš se možda znati boriti da zadobiješ pobjednički lovor…
Često su te već krivo savjetovali i govorili ti da svaki koji želi k meni mora tražiti mir.
Ali ja hoću budnog borca i mir koji ne padne kao zreo plod borbe s drveta sudbine, meni je prezriv i zaista samo ludost preda mnom, jer ja bih te prije mogao spasiti ako bi podlegao u borbi, nego ako bi zbog nedostatka hrabrosti napustio bojno polje.
Junaci velike bitke, kojima sam ja postao vječni mir znali su se boriti do posljednje kapi krvi što im je još bila u žilama i zaista su uspjeli pobijediti, iako se često činilo da će podleći.
Isto tako i tebe želim vidjeti jednom kao pobjednika!
Nikako drugačije nećeš naći u meni vječni mir!
Mir znači sigurnost onoga koji si je izborio sigurnost da ga više ništa ne može uvesti u borbu!
Mir je samo onaj spokoj u sebi samom koji je nagrada za sve unutarnje borbe i plameni cilj borbe!
Mir je sloboda od svake prinude na novu borbu!
Mir je stečena moć nad svime što je prije bilo neprijateljem i protivnikom!
Tko u sebi nađe takav mir, samo on može u meni naći svoj vječni mir!”

Bô Yin Râ