Ime

„Kada sam prvi put čuo svoju duhovnu braću,
s kojima sam sjedinjen u duhu
i koju izuzev jednog,
nikada prije nisam vidio u zemaljskom obličju –
da izgovaraju moje ime na način njihovih jezika,
toliko sam u nutrini bio potresen
da sam njih,
u duhu sjedinjene majstore koji su ga govorili,
jedva mogao vidjeti oko sebe,
kroz veo koji je prekrio oči…

Bilo je to za mene zaprepašćujuće i zbunjujuće –
da su me poznavali u mojem imenu –
imenu u vječnosti rođenom,
koje ja – jesam,
kao što je izvor voda
i sadržaj riječi njen smisao.

Ja sam zaista od vječnosti bio to –
što su oni izgovarali na glas,
koliko se to može izreći ljudskim glasovima,
ali ipak me nitko nikada prije u zemaljskom vremenu
nije imenom pozvao
u kome sam ja sebe poznavao,
onako kako me je vječni otac u ‘riječi’ nazvao.

Tada su mi veliki majstori,
i od tada moja braća,
‘dali’ to isto ime u zemaljskim glasovima –
da bi ono pravječno,
baš tu u njemu iznova oblikovano,
bilo iznova objavljeno. “

Bô Yin Râ

*(Slog Yin se izgovara kao üin, ili win, dok kvačice kod ô i â označavaju duži izgovor glasova ‘o’ i ‘a’. )

Fons signatus

„Ono što moja malobrojna,
sa mnom u duhu sjedinjena braća,
ali vezana drevnom formom mišljenja koje se prenosi krvnom vezom,
još i danas drže tako skrivenim, da otkrivaju tek poneki uvid u to,
samo onima koji su prošli kroz tešku i višestruku poduku – i to nakon dugog ispita –
to sam ja smio očitovati svim ljudima koji su u stanju shvatiti moje riječi.

Sva protivljenja koja su htjela spriječiti ovakvu objavu su svladana,
ali i očitovano ostaje skriveno,
svima onima koji ga sami još nisu u stanju vidjeti.

Ja svjesno ne nazivam ‘stvarnošću’samo ono što mozak pod time smatra,
kako je to običaj na Zapadu, –
jer sam pridružen vječnom Redu
i slijedim zakone bezvremene prirode.“

Bô Yin Râ