Sreća i sudbina

„Mi smo ono što hoćemo biti!

‘Igračke sudbine’ smo samo onoliko dugo koliko dopuštamo sudbini da se igra s nama.

Samo onoliko dugo nas ‘prati nesreća’ koliko trčimo pred nesrećom, da bismo joj pobjegli.

Toliko dugo smo ‘razbaštinjenici sreće’ dok god ne želimo preuzeti odgovornost da na ovoj zemlji uvijek stremimo najvišoj zemaljskoj sreći.

Grijeh je ne željeti sreću, ali je još veći grijeh – ne htjeti stvoriti ovdje svoju sreću!”

Bô Yin Râ

Razdoblja ‘praznine’

“…Već je i stari Toma Kempijski u svom ‘Slijeđenju Krista’ rekao nešto u smislu: kada dođe razdoblje u kome te napuštaju sve duhovne utjehe, tako da vjeruješ da si od boga bačen u pakao, da ti nije poklonjena nikakva pažnja i da je svo tvoje stremljenje uzaludno, ostani samo sasvim opušten i imaj povjerenja, moli kako možeš, iako ništa pri tome ne osjećaš, osim svoje nevolje, i budi siguran da ćeš jednog dana opet primiti svoju nebesku utjehu. On je u skladu sa svojom pobožnom religioznošću ta stanja unutarnje beznadnosti objašnjavao kao ‘ispite’ koje bog daje duši da bi ojačao njenu snagu. I shvaćeno na ispravni način uopće nije bio daleko od stvarnosti; jer ta duhovna praznina i prividna napuštenost uvijek su glasnici snažnog duhovnog rasta. Da bi osjetili u sebi duhovno, mi zemaljski ljudi trebamo nešto kao antene simpatičkog nervnog sustava i kao povratne membrane mozak. Oboje su kod različitih ljudi vrlo različite sposobnosti opterećenja. I ako je čovjek te organe dugo vremena snažno koristio za prijem duhovnih ‘valova’,…onda se one uspavaju za tu vrstu aktivnosti i bezuvjetno se prvo moraju potpuno regenerirati da bi opet bio moguć isti doživljaj. Svo nestrpljenje, sav strah da se više nikada neće ponoviti, sve želje i čežnje, kao i nastojanje da se to iznudi, samo je štetno i ne dozvoljava regeneraciju…”

Bô Yin Râ

Stvarnost u slikama Bô Yin Râ

“Da ove duhovne slike samo onda mogu nešto dati promatraču, ako on sâm sebe ne pokušava održati u nekom omiljenom načinu poimanja umjetnosti, nego nađe hrabrosti lako i oslobođen potrebe za tumačenjima prepustiti se optičkim utiscima sasvim drugačije vrste koji mu se tu nude, već jasno proizlazi i iz početne stranosti svijeta oblika i boja; iako čovjek još ne zna da oni odgovaraju stvarnosti koja to ime zaslužuje hiljadu puta više nego sve što se u našem vanjskom, fizičkom postojanju naziva tim imenom.”

Bô Yin Râ

Duhovna praksa

“Tko god želi ubrati plodove koji rastu u vrtu ovog učenja, on mora sav svoj život učiniti jednom stalnom vježbom. Novi život koji želi naći već je sadržan u njegovu svakodnevnom životu, samo ga još ne vidi. Ne treba tražiti kod tajnih učitelja sumnjive posebne vježbe, jer je njegov svakodnevni život sam vrhunski djelotvorna vježba svih vježbi, koju mu je dalo za obradu vječno svjetlo. U svakodnevnom životu, u najjednostavnijem obliku i bez ijedne misteriozne geste, naći će svoje ispunjenje, ali nikada u ‘ezoterijskim školama’ i nadmenim krugovima tobožnjih ‘mudraca’, koji u svojoj bestidnosti igraju ulogu ‘učitelja’ i za koje se može moliti da im bude oprošteno, jer ne znaju što čine.”

Bô Yin Râ

Pratemelj

“Kada bi čovjek sve znao što je ikada od najmudrijih svih vremena bilo objavljeno i napisano na jeziku nekog naroda od njegovih najmudrijih, o pratemelju ljudskog duhovnog života, ne bi se ipak ni za dlaku približio svom vlastitom pratemelju života.

Ali moguće ga je osjećajući osvijestiti bez poznavanja ijedne riječi tih mudraca – bez poznavanja i najmanjega od onoga što je rečeno o tom vječnom, duhovnom pratemelju duhovnog života zemaljskog čovjeka.”

Bô Yin Râ

Mouseion – sjedište muza

“Što knjiga predstavlja za mišljenje, to je vidljivi objekt, ako svjedoči o umjetnosti, ukusu i manualnoj vještini – za osjećaj. A iz osjećaja mora doći snaga za ponovno podizanje našeg naroda. Mišljenje ide krivim putevima ako ga osjećaj ne vodi zdravim putevima.

Ono na šta se svi danas tužimo nije malim dijelom zbog krivo vođenog mišljenja, čija je posljedica da je narod naučen vjerovati da se sve dobro mora moći mislima domisliti, pa su odgojeni ljudi mozga, glave, a ne ljudi koji mogu vidjeti i viđenjem učiti. A to u prvom redu uči jedan muzej.”

Bô Yin Râ

Jesen u Tessinu

“Možda u našoj najdubljoj nutrini postoji istina koja je kozmički usidrena i koja samoj sebi tijekom vremena tvori drugačiju odjeću da bi pravječnome, u simbol skrivenome, odala počast.

Čistije nego na drugim mjestima se u ovoj vedroj prirodi juga osjeća vječno i teško je naviknuti se na pomisao da čovjek opet mora napustiti ova svijetla područja. Ali tko se ovdje jednom duševno osjeti doma, iako je njegova kolijevka u hladnijem sjeveru, on biva neodoljivo privlačen uvijek se iznova vraćati u područje južnih planina, na ovo blagoslovljeno mjesto s njegovim čistim zrakom, sunčanim danima koja kupaju sve u zračećem svjetlu, njegovim noćima punim mjesečeva srebrnastog, svjetlucavog sjaja, i srca ispunjenog zahvalnošću šalje i iz daleka svoje pozdrave u ovu blagoslovljenu zemlju.”

Bô Yin Râ