Stvarnost u slikama Bô Yin Râ

“Da ove duhovne slike samo onda mogu nešto dati promatraču, ako on sâm sebe ne pokušava održati u nekom omiljenom načinu poimanja umjetnosti, nego nađe hrabrosti lako i oslobođen potrebe za tumačenjima prepustiti se optičkim utiscima sasvim drugačije vrste koji mu se tu nude, već jasno proizlazi i iz početne stranosti svijeta oblika i boja; iako čovjek još ne zna da oni odgovaraju stvarnosti koja to ime zaslužuje hiljadu puta više nego sve što se u našem vanjskom, fizičkom postojanju naziva tim imenom.”

Bô Yin Râ

Duhovna praksa

“Tko god želi ubrati plodove koji rastu u vrtu ovog učenja, on mora sav svoj život učiniti jednom stalnom vježbom. Novi život koji želi naći već je sadržan u njegovu svakodnevnom životu, samo ga još ne vidi. Ne treba tražiti kod tajnih učitelja sumnjive posebne vježbe, jer je njegov svakodnevni život sam vrhunski djelotvorna vježba svih vježbi, koju mu je dalo za obradu vječno svjetlo. U svakodnevnom životu, u najjednostavnijem obliku i bez ijedne misteriozne geste, naći će svoje ispunjenje, ali nikada u ‘ezoterijskim školama’ i nadmenim krugovima tobožnjih ‘mudraca’, koji u svojoj bestidnosti igraju ulogu ‘učitelja’ i za koje se može moliti da im bude oprošteno, jer ne znaju što čine.”

Bô Yin Râ

Pratemelj

“Kada bi čovjek sve znao što je ikada od najmudrijih svih vremena bilo objavljeno i napisano na jeziku nekog naroda od njegovih najmudrijih, o pratemelju ljudskog duhovnog života, ne bi se ipak ni za dlaku približio svom vlastitom pratemelju života.

Ali moguće ga je osjećajući osvijestiti bez poznavanja ijedne riječi tih mudraca – bez poznavanja i najmanjega od onoga što je rečeno o tom vječnom, duhovnom pratemelju duhovnog života zemaljskog čovjeka.”

Bô Yin Râ

Mouseion – sjedište muza

“Što knjiga predstavlja za mišljenje, to je vidljivi objekt, ako svjedoči o umjetnosti, ukusu i manualnoj vještini – za osjećaj. A iz osjećaja mora doći snaga za ponovno podizanje našeg naroda. Mišljenje ide krivim putevima ako ga osjećaj ne vodi zdravim putevima.

Ono na šta se svi danas tužimo nije malim dijelom zbog krivo vođenog mišljenja, čija je posljedica da je narod naučen vjerovati da se sve dobro mora moći mislima domisliti, pa su odgojeni ljudi mozga, glave, a ne ljudi koji mogu vidjeti i viđenjem učiti. A to u prvom redu uči jedan muzej.”

Bô Yin Râ

Jesen u Tessinu

“Možda u našoj najdubljoj nutrini postoji istina koja je kozmički usidrena i koja samoj sebi tijekom vremena tvori drugačiju odjeću da bi pravječnome, u simbol skrivenome, odala počast.

Čistije nego na drugim mjestima se u ovoj vedroj prirodi juga osjeća vječno i teško je naviknuti se na pomisao da čovjek opet mora napustiti ova svijetla područja. Ali tko se ovdje jednom duševno osjeti doma, iako je njegova kolijevka u hladnijem sjeveru, on biva neodoljivo privlačen uvijek se iznova vraćati u područje južnih planina, na ovo blagoslovljeno mjesto s njegovim čistim zrakom, sunčanim danima koja kupaju sve u zračećem svjetlu, njegovim noćima punim mjesečeva srebrnastog, svjetlucavog sjaja, i srca ispunjenog zahvalnošću šalje i iz daleka svoje pozdrave u ovu blagoslovljenu zemlju.”

Bô Yin Râ

O sebi

“Da moja ispovijest, skoro bih ironično htio reći – ‘na žalost! – u današnjim danima i unutar zapadnog kulturnog kruga predstavlja nešto strano, znam i mogu osjetiti!

Kada bi čovjek samo htio suosjetiti koliko mi je od početka bilo teško na duši to znanje o stranosti svake moje ispovijesti o meni samome i mom duhovnom porijeklu, kad god je teška nužda od mene tražila takvu samo-ispovijest!

Što god sam do današnjeg dana bio obavezan reći o mom duhovnom biću, koje se temelji u vječnome i opet vodi u vječno, ni jedan čovjek koji prima to priznanje ne sluti koliko sam toga ipak još morao zadržati, jer zemaljskom i naročito zapadnom mišljenju, nedostaju pojmovi koji bi mogli poslužiti stvarnom razumijevanju.”

Bô Yin Râ

Umjetnost

“O suštinskoj umjetničkoj vrijednosti nekog djela i njegovoj veličini ne odlučuje misaona ideja, niti pogodni izbor objekta i njegova objektivna ljepota ili ružnoća, niti način shvaćanja prirode, kao ni tehnika, nego je jedino i samo stupanj unutarnjeg ‘organskog’ života odlučujući, kao izraz i odraz onog prvobitnog stvaralačkog života suštinskog duha, koji nadilazi i najviši intelekt, koji lebdi ‘nad vodama’ kaosa i iz njih uvijek iznova začinje novi život, i koji se može razviti samo u duši istinskog umjetnika, da bi ušao u zrelo djelo.”

Bô Yin Râ

 

Svjetlosna stvarnost

“Ako hoćeš u sebi sresti stvarnost morat ćeš paziti na ono što stvarnost doziva u postojanje!

Ne trebaš ti određivati na koji način ćeš postati svjestan Boga, nego Bog!!

Ne primaš ti ‘ljudsku pomoć’ kada primaš pomoć ljudskih duhova o kojoj govorim, nego Božju pomoć, koja se služi ljudima, jer drugačije čovjeku u životinjskoj prirodi nikako ne bi mogla doći Božanska pomoć.

Od tebe se sigurno ne traži vjera s kojom bi trebao vjerovati mojim riječima zbog njih samih. Samo ti kažem što je neizbježno, ako želiš od tragatelja postati onaj koji je našao!

Od tebe se ne traži više nego da se svojom voljom ne suprotstavljaš pomoći koja te može doseći duhovno i samo na duhovnom putu. Da li vrijedi vjerovati mojim riječima neka ti kažu oni koji djeluju u skladu s njima i onda sâm probaj da li ih možeš potvrditi!”

Bô Yin Râ

O Bogu i bezbožnosti

“Da je samo tako malo zemaljskih ljudi do sada i već tijekom njihova zemaljskog postojanja dospjelo u svojoj najdubljoj nutrini do Božanske svjesnosti koja je neopisivo iznad svakog smatranja istinitim i više ne dopušta nikakvu sumnju, ima glavni uzrok u tome što čovjek traži s unaprijed stvorenim mišljenjem i pretpostavlja oblik u kome se Bog mora očitovati u duši, ‘u slučaju da je stvaran’…

A što sve naivni, pojma nemajući ne tumače kao ‘glas‘ Božji! – Kada bi barem prava savjest, a ne ‘savjest’ iskrivljena svakojakim uljepšanjima i mješavinom mišljenja, bila svjedočanstvo vječne iskre duha u duši! Ali ovako svi, koji se vrlo lako i jeftino zadovoljavaju, vjeruju da već čuju u sebi ‘Božji glas’ pri svakom vlastitom govoru, pri čemu iz različitih sposobnosti poimanja sami stvaraju i dijele uloge koje su potrebne za njihov tobožnji ‘razgovor s bogom’, ako se već ne zadovoljavaju i sa žalosnim, animiranim spiritističkim ludorijama.

Ali na taj način čovjek ne može upoznati ni sebe samoga, a kamoli Boga i ti koji u svojoj samodopadnosti  tobože ‘čuju’ glas Boga, zaista mogu biti sigurni da neće nikada u sebi opaziti Boga!

Također se ne radi o nekoj ‘zadaći’, poput zemaljskih zadaća, koju bi trebalo svladati, nego je potrebna spremnost duše da hoće u svoju osjećajnu svijest primiti ono što može od Boga, bez zadrške i bez unaprijed stvorenih stavova!”

Bô Yin Râ