“Prasvjetlo je jedini vječni izvor sveg života – iz sebe samog bivajuće!
U sebi kao bitak nepojmljiv sebi samome on izgovara sebe u prariječi, koja samo u njemu ima svoj život ‘iz sebe’…
I dalje začinjući očituje se tako prariječ u vječnom duhovnom čovjeku koji opet iz sebe samoga ima isti život samo u prasvjetlu i dalje začinje hijerarhije svih duhovnih bića, koje sve imaju život ‘iz sebe’, jer su sve samo bliža i dalja očitovanja prasvjetla putem prariječi – koja je sama prvo vječno očitovanje prasvjetla.
A ljubav što sebe samu u drugome ljubi je najunutrašnjiji impuls sveg tog iskonskog očitovanja bitka.
Tko hoće dospjeti ‘u duha’ i svjesno opet osjetiti u sebi život prasvjetla, neka prije svega nastoji uvijek biti ‘u ljubavi’!
Njemu će biti otvorena ona uska vrata koja vode životu; jer zna kucati, jer traži na pravi način – i – sigurno će ga naći – ‘Paraklet’! ”
Bô Yin Râ
