“I ja bijah nekoć na privid proklet…
I ja jednom bijah snom obuzet…
Al’ onda u svjetlu svjetlom postah,
i u njegovu sjaju nestah.
Zemlje tama oko mene,
sada mi je kao pramen magle u daljini…
U ponoru još mora divljeg čujem huk,
no sve oluje njegove,
mojoj zvijezdi daleke ostaju!”
Bô Yin Râ
