“I ja bijah nekoć na privid proklet… I ja jednom bijah snom obuzet… Al’ onda u svjetlu svjetlom postah, i u njegovu sjaju nestah. Zemlje tama oko mene, sada mi je kao pramen magle u daljini… U ponoru još mora divljeg čujem huk, no sve oluje njegove, mojoj zvijezdi daleke ostaju!” Bô Yin Râ
