“Duboko mi je odbojno u nutrini –
riječi kinđuriti
te tako njima
sebe i druge opijati.
Ako se nekada u ritmu izražavam
samo riječi dajem –
koje drugačije izgovorene biti ne žele,
a ne da bih stihove tvorio
i u važeća metrička pravila ih uklapao.
Meni je svejedno dali će ljudi u poeziju svrstavati
ono što ja samo kao spremnik oblikujem,
za darove koje iz mora duše donosim –
kojim svojom barkom plovim –
da bih iz njegovih dubina vadio
to što drugima nudim.
I kao što po svome nahođenju jedro upravljam,
valove i oluje dobro znajući,
tako i korpu u koju darove spremam
od divljeg rogoza –
samo po vlastitim pravilima pletem!”
Bô Yin Râ
