“Kako je Bô Yin Râ jednom rekao o svom djelu da je to religija za sebe, smijemo reći i da Majstorove slike predstavljaju religiju za sebe, ‘umjetnost optičkih fuga’. Fuge kao najduhovniji od svih muzičkih oblika reflektiraju imitirajući, strogo dosljedno, osnovnu temu u sveukupnim pojedinačnim glasovima na principu razvoja jednog trostrukog sklopa.
I u likovnoj umjetnosti se može zamisliti primjena istog principa. Ali do sada je on, ako i uopće, bio primjenjivan samo u ornamentalnim i dekorativnim djelima. U figurativnom slikarstvu to nije bilo moguće, jer teme – razni zemaljski uvjetovani oblici – nisu bili u dovoljnoj mjeri duhovno neposredno prisutni, nego su bili veoma čulno zastrti i u najboljem slučaju samo simbolični. Ali Bô Yin Râ je utemeljio umjetnost fuga u slikarstvu, jer je on svoje teme mogao uzeti neposredno iz duhovnih emanacija. To je nešto veliko. Samo će biti potrebno određeno vrijeme da to bude i općenito prepoznato i iskopano iz živog pijeska prolaznih mišljenja, kritike, poruge i nerazumijevanja.“
Rudolf Schott, povjesničar umjetnosti, bliski prijatelj i učenik Bô Yin Râ
