“Kršćanstvo je još premlado na ovoj zemlji da bi moglo biti poznato u svojoj božanskoj dubini, i oni koji vjeruju da je ono već samo sebe ‘nadživjelo’ i kroz grijehe svojih ‘crkava’ dovedeno do apsurda, veoma griješe, jer vide samo njegovo dosadašnje djelovanje i ne slute da će doći vrijeme u kome će sve ono što se do danas nazivalo ‘kršćanstvom’ biti promatrano sa stidom u srcu, kao što zreo čovjek promatra brutalne ludosti svog dječačkog doba.
Ali neka se ove riječi ne shvate krivo!
Daleko sam od toga da smatram da do sada nije bilo na svijetu ničega od pravog kršćanstva, samo ne smijem propustiti da ukažem da se istinska jezgra kršćanstva za najveću većinu onih koji su se do današnjih dana nazivali i nazivaju se ‘kršćanima’, još uvijek krije u bezbrojnim, više ili manje tvrdim ljuskama i da čovjek još nije isprobao onaj najbolji, slatki dio unutarnje jezgre, iako je povremeno kroz pukotine ljuski znao uhvatiti nešto od njegove sočne punine.
Čovjek još ne zna i na razne načine ne želi znati da je ta unutarnja jezgra kršćanstva suštinska duhovna stvarnost i da tek sve ‘ljuske’ moraju biti prepoznate kao nebitne, da bi čovjek oslobodio iz njih božanski misterij kršćanstva i mogao ga ugledati u njegovoj čistoći – da bi čovjek znao toj najunutrašnjijoj jezgri izgraditi tabernakul u kojem će se ona onda za sva vremena nuditi poštovanju ljudi, u onim oblicima poštovanja koji su je dostojni.”
Bô Yin Râ
