“U vrijeme Kung Fu Ce-a živio je u kraljevstvu čudesni mudrac kojega su zvali Lao Ce. Kung Fu Ce, veliki učitelj zakona sretnog života čuo je za njega i krenuo mu u posjetu. Kada se vratio, tri dana je šutio, pa su se njegovi učenici čudili.
Ce Kong je na kraju otvorio svoje srce i pitao učitelja zašto neprestano šuti?
Na to je Kung Fu Ce odgovorio: ‘Kada primijetim da neki čovjek koristi svoje misli da bi mi pobjegao poput ptice, ja se onda koristim svojim mislima kako se čovjek koristi strijelom, koju odapinje s luka.
Uvijek kada sretnem takvog čovjeka postajem njegov majstor.
Želi li mi umaći poput jelena, pratim ga poput spretnog lovačkog psa, sigurno ga sustižem i obaram na tlo.
Želi li mi umaći poput ribe, koje želi otplivati u dubine, bacam svoju udicu, hvatam je i dovodim pod svoje.
Ali zmaja, koji se uzdiže u visine do oblaka i lebdi u zraku, njega ne mogu progoniti.
Vidio sam Lao Ce-a i on je poput zmaja! Kada je govorio moja su usta ostala otvorena i nisam ih mogao zatvoriti. Jezik mi je visio iz usta od čuda, i nisam ga mogao povući natrag.
A moja je duša bila uzdrmana i još uvijek se nije smirila.’
I ovaj kratki kineski tekst dovoljno jasno govori o snažnom dojmu koji je duhovna mudrost Lao Ce-a ostavila na Kung Fu Ce-a, koji je također zaista bio na svoj način mudar, ali vladajući samo područjem intelekta, dok je onaj drugi pak našao svoju duhovnu domovinu, daleko iznad intelektualnog znanja.
Također je zapisano da je Lao Ce u poodmaklim godinama, blizu kraja svog života, otišao iz svoje zemlje – prema zapadu – tamo, odakle je jednom primio svoje učenje.
U ‘Tao Te Chingu’, koji mu se pripisuje, može se tražiti značajan ostatak njegova učenja.
S pravom se ukazivalo kako je to učenje blisko učenju Pitagorejaca, Platonovoj filozofiji, da – čak se smatralo vjerojatnim da je Lao Ce crpio iz mudrosti starih egipatskih misterija i konstruirane su razne, neobične međusobne povezanosti.
Zrnce istine, kao gotovo uvijek u sličnim slučajevima, nalazi se ipak i u osnovi svih tih pretpostavki, jer Lao Ce, pred kojim je veliki mudrac toga doba ostao zatečen, bio je jedan od malobrojnih aktivnih Majstora one duhovne zajednice, koja se simbolički nazivala i „Bijela loža“ i kojoj su svi stari misterijski kultovi – i Pitagorin i Platonov – dugovali ono najbolje.
Iako je ta duhovna zajednica kao takva vjekovima djelovala uvijek samo na duhovni način iz potpune skrivenosti, ipak su povremeno, iako krajnje rijetko, pojedini njeni članovi, koji su ‘živjeli u svijetu’, bili spremni podijeliti najviše duhovno učenje i putem izgovorene i pisane riječi – i jedan od tih rijetkih bio je i Lao Ce. ”
Bô Yin Râ
