“Nekoliko sati prije zemaljske smrti Bô Yin Râ je imao san, u kome je, kako je rekao, vidio svoju urnu. Toga dana, kao još i od podneva prethodnog, okolicom Lugana je puhao snažan sjeverni vjetar (fen). Ali navečer, nakon njegova odlaska, nad jezerom i planinama je zavladala radosna tišina. Svjetlost mjeseca – bilo je još par dana do punog mjeseca – svjetlucala je usprkos nebu bez oblaka, kao kroz prozirni veo i cijela priroda se činila uronjenom u prigušeno svjetlo. Bila je nedjelja, 14. februar, 1943. godine.”
