“‘Ovdje gdje možeš vidjeti brojno cvijeće, prije nekoliko godina je bila pustoš. Tu gdje su danas ruže korov je rastao u gustim busenima i razni nametnici i štetočine su tu nalazili svoj raj.
Sada se iz iste zemlje iz koje je još nedavno nicalo raslinje neugodna mirisa širi miris narcisa.
I sve je raslo pod istim suncem iz istog tla!’
Tako je govorio vrtlar…
Ja ti pak želim pokazati jedan drugi vrt, u kojem si ti sam vrtlar!
Ti za svoj vrt još uvijek ne možeš reći kao onaj vrtlar.
Ti i ujutro i uvečer plijeviš korov i očekuješ svoje cvijeće, ali stalno ti izrasta novi korov.
Sada se tužiš na svog ‘boga’ kojega si sam izmislio i želiš od njega primiti plodove svoga truda, umjesto da sam siješ sjeme cvijeća kojega si dobio iz vrta u kome su plodovi već sazrijevali…
‘Bog’ kojeg dozivaš samo je sjena tvog strahom ispunjenog srca!
Od njega nemoj očekivati plaću za svoj trud!
Nećeš vidjeti u svom ‘vrtu’ svog živog Boga, istinskog, jedinog za kojim čezne tvoja duša, dok god ne iznikne sjeme koje si znao izmoliti iz cvjetnih vrtova starijih vrtlara!
Vidi, cjelokupno ljudsko postojanje po sebi je samo ‘pusta zemlja’ koja očekuje ‘vrtlara’ koje će je učiniti cvjetnim vrtom!
Ista ‘zemlja’ i isto ‘sunce’ onda će sami davati ‘cvijeće’ gdje sada napreduje ‘korov’…
Ti si sebi postavio visoki cilj!
Težiš svemu što te uzdiže!
Ali na jedno još uvijek zaboravljaš: da ti ništa ne može izniknuti gdje nisi sam položio sjeme…
Ali ‘sjeme’ moraš moliti od drugih, od onih kojima su već rađali plodovi!
Oni će ti rado dati od sjemenja njihova cvijeća, ali ti još ne vjeruješ da iz tih neuglednih zrnaca može jednom izniknuti cvijeće.
Tako ćeš onda primljeno sjeme nepažljivo rasijati i drugi će prolaznici uz rub puta naići na prekrasne, čudesne cvjetove, dok će u tvome vrtu jednako kao i prije rasti samo korov.
Ili, kada si već položio sjeme u zemlju, svaki dan ponovo iskopavaš zemlju u sumnji – da li će sjemenke cvijeća koje si primio zaista proklijati…
Ali tako nikada nećeš dobiti cvijeće!
Sve što raste treba mir i duboku skrivenost!
Ako želiš napokon vidjeti svoj vrt u cvijeću onda zaista moraš i činiti ono što je neophodno.
Odi do starijeg vrtlara, koji ima zrele sjemenke cvijeća, zamoli za njih i najpažljivije ih sakupi!
Onda ih prospi po pripremljenoj zemlji i prepusti zemlji i suncu da dovedu sjeme do cvjetanja!
Nemoj se brinuti ako se još poneki korov pojavi između cvjetova!
Kada tvoji cvjetovi zaista procvjetaju, onda će biti lako ukloniti korov.
Tvoj živi, vječni Bog će tek onda šetati tvojim vrtom kada svo tvoje sjemenje procvjeta…
Ne smiješ sjeme umjetno pokušati dovesti do cvjetanja!
Možeš samo krčiti zemlju i prepustiti ga suncu.
I tvoju će zemlju obasjati sunce!
U tvome vrtu, prijatelju, ako si zemlju prokrčio i položio sjemenke, na tvojoj vlastitoj zemlji bit će jednom rođen tvoj živi Bog!
Miomiris tvoga vrta bit će mu hrana…
U svetoj tišini razvit će se u uzvišeni oblik…
U svom vlastitom vrtu, kada izniknu svi cvjetovi, jednom ćeš se šetati sa svojim Bogom!”
Bô Yin Râ
