“Ne trebaš u zraku lebdjeti,
trebaš na zemlji stajati!
Ali ako želiš pra-temelju stremiti
u dubine moraš krenuti!
Tamo, gdje se oblaka prolomi
u krilo zemlje izlijevaju;
gdje se u žaru ljubavi
‘muškarac i žena’ ljubeći uživaju!
Gdje sile što začinju
zemlju uvijek iznova oplođuju,
tamo gdje su još mudraci stari
života iskonsku struju tražili!
Ali tamo može blagoslovljen biti
jedino onaj tko se zna pažljivo
od svakodnevne prašine očistiti…
Ulaz će mu samo –
vjera njegova otvoriti!”
Bô Yin Râ
