Magija

„Čovjekov svakodnevni život je tek vrijedan i dostojan življenja kada čovjek spozna da svako njegovo djelovanje uzrokuje magijski događaj, bilo da on zna za to, ili ne…Najviši oblik života je dosegnut tek kada su sve mišljenje, govor, ili djelovanje određeni znanjem o posljedicama u nevidljivom svijetu fizičkog zbivanja i dalje, znanjem o posljedicama svakog impulsa na vlastitu duhovnu supstancu.”

Bô Yin Râ, Magija kulta i mit

Iskonska snaga

„Iskonska vatra ljubavi hoće u tebi postati životom da bi njen život dalje u tebi začinjući jednom oblikovao novi život – ovdje, u srcima ljudi koji se ovdje, na ovoj zemlji bore za svoj vječni oblik.

Ako ti sâm ne postaneš životom iz ljubavi, kako ćeš biti izvor novoga života?“

Bô Yin Râ

Najviša moć

“Sunca prolaze u kozmičkim plimama i osekama i svjetovi nestaju, survavajući se u ponorima prolaznosti, ali ljudska moć ostaje do u svu vječnost, pa makar se i tlo, koje je trenutno njegovo stanište – zateturalo i raspalo. Onaj koji je jednom pao iz uzvišenog svjetla još uvijek u sebi nosi moć uzdići se visoko iznad svih zvijezda!…

Čak i onim uzvišenim zvjezdanim moćima, koje su po svom biću čisto ‘mišljenje’ i koje se uzdižu iznad svakog zemaljskog mišljenja, tim nevidljivim ‘bogovima’ ove vidljivosti, zauvijek ostaje skriveno ono što samo u najdubljoj duševnoj nutrini ljudi, u dubokom vlastitom zadubljenu može biti doživljeno. —

Iznad najviše moći tih zvjezdanih bogova u kozmičkom događanju, uzdiže se ljudska moć, utemeljena u ljubavi!”

Bô Yin Râ

Zlatna kiša

Nekad davno u svijetu je bilo tako loše da su svi ljudi uzdisali i kukali.

Sve je bilo sivo i turobno i o radosti se znalo samo iz priča.

Onda su se ljudi počeli moliti svom velikom Bogu: Re-Nai-Šu, da se smiluje njihovoj nepodnošljivoj patnji. Ali Re-Nai-Šu ih nije čuo.

Tako su se nastavili moliti, četrdeset mjeseci i tri dana…

I kada je toga dana došla večer i svi su opet puni tuge htjeli poći na spavanje, gle, na rubu neba se pojavio mali oblačić boje limuna.

Uzdizao se sve više i više i povećavao, dok nije prekrio cijelo nebo.

A istovremeno je nad sve ljude došla takva tajanstvena sreća, da su vjerovali da bi se sada mogao pojaviti i sam Re-Nai -Šu.

Re-Nai-Šu se nije pojavio, ali se oblak raspršio u male kapljice koje su poput svjetlosne i vatrene kiše padale na zemlju.

A gdje bi pala ta kiša, sve je zablistalo u svjetlu.

Drveće u šumi se pozlatilo i polja i livade su od zlata sjale i svjetlucale.

Prosjaci u svojim dronjcima su blistali poput kraljeva u zlatnom brokatu bogate kraljevske odore.

A najčudesnije od svega je bilo to što je sve ljude napustila sva patnja, pa je od tada zemlju ispunjavalo samo klicanje i radosni život.

To je tako trajalo tristo devedeset godina.

A onda su neki rekli: „Nije nam dovoljno samo to što imamo i što smo sretni“, „mi vidimo da ovo sveto zlato ne daje samo svemu ljepotu, nego i da na čudesni način sve hrani i održava u životu – samo mi bismo htjeli znati, zašto je to tako.“

Nekoliko su dana ti pametnjakovići međusobno razgovarali i jedan je predložio:

„Htjeli bismo uzeti primjerak zlata i zagrijati ga u tavi na vatri, dok ne vidimo njegovu bit.“ I tako učiniše…

I na nebu je odmah nastala velika, neprobojna tama, i zemlja se zatresla da su se srušli glavni zidovi hrama.

A kada je zemljotres prestao svijet je bio siv i turoban, a ljudi su osjećali patnju kao nikada prije.

Sva je ljepota nestala sa zemlje.

Muka i nevolja su ponovo zavladale i vladat će i dalje, ako Re-Nai-Šu ne pošalje novu zlatnu kišu.

A prije će toga ljudi morati za to opet moliti četrdeset mjeseci.

Ali tko zna da li će Re-Nai-Šu poslati novu zlatnu kišu, dok ne izumru oni koji ne nalaze mir u sreći dok god ne znaju zašto sreća čini ljude sretnima.

Bô Yin Râ