Zlatna kiša

Nekad davno u svijetu je bilo tako loše da su svi ljudi uzdisali i kukali.

Sve je bilo sivo i turobno i o radosti se znalo samo iz priča.

Onda su se ljudi počeli moliti svom velikom Bogu: Re-Nai-Šu, da se smiluje njihovoj nepodnošljivoj patnji. Ali Re-Nai-Šu ih nije čuo.

Tako su se nastavili moliti, četrdeset mjeseci i tri dana…

I kada je toga dana došla večer i svi su opet puni tuge htjeli poći na spavanje, gle, na rubu neba se pojavio mali oblačić boje limuna.

Uzdizao se sve više i više i povećavao, dok nije prekrio cijelo nebo.

A istovremeno je nad sve ljude došla takva tajanstvena sreća, da su vjerovali da bi se sada mogao pojaviti i sam Re-Nai -Šu.

Re-Nai-Šu se nije pojavio, ali se oblak raspršio u male kapljice koje su poput svjetlosne i vatrene kiše padale na zemlju.

A gdje bi pala ta kiša, sve je zablistalo u svjetlu.

Drveće u šumi se pozlatilo i polja i livade su od zlata sjale i svjetlucale.

Prosjaci u svojim dronjcima su blistali poput kraljeva u zlatnom brokatu bogate kraljevske odore.

A najčudesnije od svega je bilo to što je sve ljude napustila sva patnja, pa je od tada zemlju ispunjavalo samo klicanje i radosni život.

To je tako trajalo tristo devedeset godina.

A onda su neki rekli: „Nije nam dovoljno samo to što imamo i što smo sretni“, „mi vidimo da ovo sveto zlato ne daje samo svemu ljepotu, nego i da na čudesni način sve hrani i održava u životu – samo mi bismo htjeli znati, zašto je to tako.“

Nekoliko su dana ti pametnjakovići međusobno razgovarali i jedan je predložio:

„Htjeli bismo uzeti primjerak zlata i zagrijati ga u tavi na vatri, dok ne vidimo njegovu bit.“ I tako učiniše…

I na nebu je odmah nastala velika, neprobojna tama, i zemlja se zatresla da su se srušli glavni zidovi hrama.

A kada je zemljotres prestao svijet je bio siv i turoban, a ljudi su osjećali patnju kao nikada prije.

Sva je ljepota nestala sa zemlje.

Muka i nevolja su ponovo zavladale i vladat će i dalje, ako Re-Nai-Šu ne pošalje novu zlatnu kišu.

A prije će toga ljudi morati za to opet moliti četrdeset mjeseci.

Ali tko zna da li će Re-Nai-Šu poslati novu zlatnu kišu, dok ne izumru oni koji ne nalaze mir u sreći dok god ne znaju zašto sreća čini ljude sretnima.

Bô Yin Râ

Spoznaja, oslobađanje

“Sve istinske religije u svom čistom stanju i svi uistinu mudri govore o duhovnoj spoznaji.

Taoizam o spoznaji putem neopterećenog, od ja oslobođenog usklađenja s cjelinom. Budizam o spoznaji putem samilosti i otpuštanja, a Kršćanstvo o spoznaji preko kraljevstva nebeskog, koje se rađa u duši putem ljubavi. Sokrat i Platon su govorili o spoznaji preko ljepote i dobrote. Kabalisti i Hasidi o spoznaji promatrajući i obožavajući osobine Boga.

Bô Yin Râ je učio spoznaju u ljubavi, preko ispravnih predodžbi, samopouzdanja i odgovarajućeg vođenja života. Tako je zemaljskom čovjeku omogućio doživjeti vlastitu životnu osnovu, kao religiju za sebe.

Svi govore o istome: oslobađanju ljubavnom vatrom spoznaje.”

R. Schott, Simbolička forma…   




Život!

“Ti, voljeni, koji u ovoj knjizi tražiš svjetlo i prosvjetljenje, znaj da svjetlo i prosvjetljenje još nikome nisu došli čitanjem i mišljenjem!
Učenje koje ti ja imam za dati je život, put i istina, ali ti ga možeš primiti kada mu dopustiš da u tebi postane – život, put i istina.”
Bô Yin Râ, ‘Svjetovi’