“Da bi netko mogao zaista primiti ono što se nudi u mojim knjigama, mora naučiti čitati s velikom pažnjom!
Takvo čitanje će onda sigurno uroditi plodom.
Pri prvom čitanju treba obratiti pažnju samo na opći ‘sadržaj’, onako kako to čita površni čitatelj koji nikada nema ‘vremena’.
Knjiga koju učenik ima u ruci mora najprije zadovoljiti njegovu radoznalost – da zna što je njen sadržaj, da bi je mogao početi čitati na drugi način – na način koji donosi vedru, jasnu rezonanciju u njegovoj vječnoj duši i njegovom vlastitom supstancijalno-duhovnom organizmu…
Ako neki odjeljak u kome se radi o stvarnom, vječnom duhu i stvarima supstancijalnog duhovnog života, još uvijek ne stvara takav radosni odjek, onakakav kakav se osjeća kada se evocira nešto davno zaboravljeno, nekada voljeno – onda taj dio u knjizi još nije shvaćen!
Nema svrhe dalje s njime naprezati mozak, ili čak pokušavati umjetno proizvesti osjećaj, ukoliko rezonancija ne dolazi sama iz nutrine.
To bi samo hranilo najgoru moguću samo-obmanu!
Ako nema osjećaja prepoznavanja, koji daje potpunu sigurnost i u isto vrijeme izaziva duboku radost, onda te dijelove treba privremeno ostaviti i prijeći na druge koji mogu nešto reći u tom trenutku…”
Bô Yin Râ
