“Ne dolazi čovjek –
mišljenjem da je već Bogu blizak
ili čak jedno s njime,
vječno-jednom odista blizu.
I najžarkijim mislima
On vječno van dometa ostaje,
ako sadržaj misli nije obuhvatio
događaj što već prije mišljenja
je stvarnost postao.
Tko Boga hoće
u sebi doživjeti,
mora najprije postati,
što su i svi prije postali –
koji u svoje vrijeme su se
u Bogu probudili.
Ali to se postajanje samo djelom ostvaruje
i može se misaonom poimanju prenijeti,
samo kao posljedica opažanja
koje nigdje drugdje moguće nije,
osim u božanskoj stvarnosti,
u Njegovom jednom –
životu sveobuhvatnom.”
Bô Yin Râ
