„Ja u sebi nalazim razna obličja,
ali u svakom ostajem uvijek s onim sjedinjen –
kojeg čovjek misli da prepoznaje
samo u strogo dostojanstvenom vladanju
i u nepristupačno uzvišenom, vladarskom držanju.
Meni je pobožni žar urođen,
kao i opušteno, vedro zadirkivanje –
uvijek sam volio
i u tom vražjem Boga,
i zaista nisam
nikada bio vragu odan.
Ja ne bih bio onaj, koji sam od vječnosti
kada bi me pogled i um mogli uskratiti
za ono što je Bog
zemaljskom čovjeku namijenio –
da se nauči zemaljski smijati,
kao što se njegov tvorac u stvaralačkom zanosu,
još u najvećoj ozbiljnosti vječnosti,
svemu vječno smiješnom –
iz najdublje dubine mudrosti – smije!“
Bô Yin Râ
