“Možda u našoj najdubljoj nutrini postoji istina koja je kozmički usidrena i koja samoj sebi tijekom vremena tvori drugačiju odjeću da bi pravječnome, u simbol skrivenome, odala počast.
Čistije nego na drugim mjestima se u ovoj vedroj prirodi juga osjeća vječno i teško je naviknuti se na pomisao da čovjek opet mora napustiti ova svijetla područja. Ali tko se ovdje jednom duševno osjeti doma, iako je njegova kolijevka u hladnijem sjeveru, on biva neodoljivo privlačen uvijek se iznova vraćati u područje južnih planina, na ovo blagoslovljeno mjesto s njegovim čistim zrakom, sunčanim danima koja kupaju sve u zračećem svjetlu, njegovim noćima punim mjesečeva srebrnastog, svjetlucavog sjaja, i srca ispunjenog zahvalnošću šalje i iz daleka svoje pozdrave u ovu blagoslovljenu zemlju.”
Bô Yin Râ
