“Prije svih drugih životnih osjećaja mora doći zahvalnost i njoj trebaju pripasti najtoplije zrake ljubavi!
Zahvalnost nije samo puki ‘lijepi osjećaj’, nije ‘vrlina’ i nije konvencionalna ‘obveza’ – nego temeljna snaga vječne ljudske duše. Nebrojene druge snage hrane se iz te temeljne snage.
Budući da kroz čovjeka živi i animalna duša njegova tijela, nije nikakvo čudo, da on u sebi opaža i osjećaj simpatije, koji životinje ponekad, kada je u njima prisutno jako sjećanje na neko dobro djelo, tako snažno izražavaju da čovjek govori o ‘zahvalnosti životinje’ – ali ja ne govorim o toj vrsti ‘zahvalnosti’. Iako je životinja iz svog osjećaja simpatije u stanju se i žrtvovati ako je čovjek kome je sklona u opasnosti, možda zbog nekog izrazitog dobra koje joj je učinio, pri tome se ne radi o onoj zahvalnosti koja kao preduvjet mora prožimati život svakog čovjeka koji za vrijeme svog zemaljskog života hoće učiniti vječnu dušu svjesnom svog živog Boga…”
Bô Yin Râ
