“Ono što sam napisao u mojim tekstovima mogu doduše već i danas primiti za to podesni ljudi, ali ni oni to ni u kom slučaju ne mogu pojmiti kao čovječanstvo budućeg doba koje će sazreti u psihološkom trenutku koje će donijeti želju za objavljenim učenjem posvuda, u svaku svijest koja ga treba.
Što sam već napisao i još ću napisati i ostaviti kada moje tjelesno zemaljsko postojanje prestane, nije napisano ‘za danas’, nego za sva vremena koja dolaze.”
1934. godina, Bô Yin Râ
“Bilo da si trenutno u patnji, ili slobodan od nje – uvijek sebi kaži, svakog svog dana:
‘Sva je patnja zlo koje moram nadvladati!’
‘Sva je patnja zlo i molim duha da me od nje sačuva, koliko to dozvoljava zemaljski tijek događaja!’
‘Sva je patnja zlo i ne želim uvećavati zlo na zemlji, bilo svojim strahom koji je privlači, ili svojom vjerom u njenu tobože posvećujuću moć!'”
Bô Yin Râ
“Sviješću otuđen od svoje iskonske domovine u duhu, ljudski duh se sada može potvrđivati samo svojim mišljenjem, govorom ili djelovanjem u ovom vanjskom svijetu i samo odavde može kako dolikuje dospjeti natrag do sebe samoga. Sve vanjsko mu mora postati sredstvo da opet dosegne svoju nutrinu! Samo tako na ispravan način koristi sav vanjski svijet – on kome je njegovo vlastito tijelo na zemlji već ‘vanjski svijet’!
Čovjek u ovim za zemlju vezanim vremenima želi ‘novi mit’, zapravo misleći na novi kult… Ali neće čovječanstvo doći do novog kulta dok magija u svojoj najvišoj, svetoj formi ne prosvijetli sav zemaljski život. Stvarnost čovjekovog duhovnog postojanja će onda zamijeniti mit i iz života će nastati buduća kultna magija!”
Bô Yin Râ
“Nekoć i ja bijah tamom okružen,
onda mi svjetlo dođe
i ja svjetlo postah…
Tako nađoh sebe u životu Boga.
Prije toga
još ne znadoh
sebe samoga.”
Bô Yin Râ
“…Prvi znak stvarne ljubavi je izbor! – Gdje traženi osjećajni snovi trebaju biti za sve i svakoga, tamo ne može biti govora o ljubavi, kakva je ona uistinu!
Neka nitko ne brine da će mnogi ljudi ostati bez ljubavi!
Uzvišena duševna ljubav će puno prije ujediniti ovo zemaljsko čovječanstvo ako svaki pojedinac bude svoju ljubav usmjeravao prema svom izboru. Uslijed različitosti simpatija, koje određuju volju, svaki čovjek mora naći ljubav onih ljudi koji se osjećaju njime privučeni, da bi jednom istinska duševna ljubav pripala svim ljudima koji je hoće!…”
Bô Yin Râ
“Ni jedna izreka nije toliko kriva kao ona grubo materijalna, tako daleka svem duševnom, u kojoj se u potpunom neznanju smatra da samo u zdravom, animalno uvjetovanom tijelu stanuje zdrava duša.
Skoro bi se moglo reći da istini odgovara suprotno i sigurno je da postoje milijuni zdravih tijela s bolesnim, ili odavno ‘odumrlim’ dušama, na jedno jedino bolesno tijelo koje je organizam izražavanja također bolesne duše.
Moglo bi se puno prije pitati kako je moguće da u jednom fizički zdravom tijelu, ipak stanuje zdrava duša?
Neka bi ovo što je ovdje jasno izračeno bilo za sve one koje smeta u mom zemaljskom postojanju to što ono ne odgovara njihovim fantastičnim predodžbama, prema kojima bi svatko tko je živo svjestan u vječnom supstancijalnom duhu trebao biti daleko od svake zemaljske patnje.
Ali kao što iza spomenute, vrlo sumnjive izreke, ipak stoji istina u smislu da mozak mora biti zdrav da bi mu se duša mogla povjeriti, a da ne bude izobličena u svom izražaju, tako se nalazi istina i iza takvih fantastičnih predodžbi, jer zaista ni jedna zemaljska patnja nikada ne može doseći u duhovnoj svijesti onoga koji je svjestan u svojoj vječnoj duhovnosti, koliko god njome preko duševne i tjelesne muke bila pritisnuta zemaljska svijest, uvjetovana mozgom.”
Bô Yin Râ
“Ja vam nisam ‘put’ poput bujice,
što juri niz bregove
i putem postaje svim brodovima
što do mora žele!
Ja sam vam putem
od zemlje i kamena postao,
ali prepoznatljiv jedino onima
koji samo iz sebe samih
u sebi, u svoje vrijeme –
mene kao put naći trebaju.
Meni samom izbor nije ostavljen –
ja mogu putokaz biti
samo koracima tragatelja onih
što me u sebi samima,
kao svoj put prepoznaju
i srca svjetlu otvorenih –
moje riječi shvaćaju.”
Bô Yin Râ
“Duboko mi je odbojno u nutrini –
riječi kinđuriti
te tako njima
sebe i druge opijati.
Ako se nekada u ritmu izražavam
samo riječi dajem –
koje drugačije izgovorene biti ne žele,
a ne da bih stihove tvorio
i u važeća metrička pravila ih uklapao.
Meni je svejedno dali će ljudi u poeziju svrstavati
ono što ja samo kao spremnik oblikujem,
za darove koje iz mora duše donosim –
kojim svojom barkom plovim –
da bih iz njegovih dubina vadio
to što drugima nudim.
I kao što po svome nahođenju jedro upravljam,
valove i oluje dobro znajući,
tako i korpu u koju darove spremam
od divljeg rogoza –
samo po vlastitim pravilima pletem!”
Bô Yin Râ
Riječi iz uvoda u knjigu ‘Misterij Golgote‘, ali koje važe za svo pisano učenje Bô Yin Râ, odnosno način ulaska u zatvoreni vrt i oživljavanja žive fontane u sebi samom:
“Ako naiđeš na nešto što bi ti se moglo činiti strano, nemoj donositi preuranjeni sud.
Morat ćeš češće čitati dok začepljeni šahtovi tvog osjećanja ne budu opet čisti, da bi živa voda iskonskih dubina tvog bitka mogla poteći prema gore, prema svjetlu!
Sjeti se da su stoljeća bacala svoje ‘krhotine’ u tvoj izvor i da jedino ti sam sada možeš ukloniti svo to smeće.”
Bô Yin Râ
“Vama je daleko da od sebe mislite dalje,
jer vam je još suviše drago
ono što treba biti otpušteno!
A ipak svatko mora naučiti
dalje od sebe misliti
da bi mu se Bog zaista
mogao darovati.
S onima koji samo sebe misle
i samo sebe žele –
Bog se ni u svoj vječnosti
ne bi mogao spojiti!
Ako hoćete sebe jednom u Bogu naći,
onda vas prolazno
više ne smije vezivati!
Što doživljavate to vam više
ne treba biti vaše –
već doživljaj svijeta zemaljskog!
Vi samo prodirete i ‘skupo’ plaćate
doživljaj koji su-doživljavate;
I iz dana u dan,
uvijek iznova
mora dolaziti do odvajanja
od svega što um tako su-doživljava –
da se na kraju ne bi našli samo–zarobljeni,
lancima teškim – bolno vezani!”
Bô Yin Râ
