Hortus Conclusus

Povodom godišnjice zemaljskog rođenja voljenog učitelja i rijetkog duhovnog majstora, Bô Yin Râ (25. 11. 1876., Aschaffenburg – 14. 02. 1943., Lugano).

Da čovjek na Zemlji ne bi zauvijek sam sebi ostao stran, da ne bi mudrost tražio na nesigurnim putevima i ono što misli da je našao slagao u čudesne mozaike – koji mu u najboljem slučaju mogu odražavati samo istinu pomiješanu sa zabludom, – duhovna hijerarhija istinskih, duhovnih ljudi, preko nekolicine na zemlji utjelovljenih, prenijela je čisto duhovno učenje preko jednog od svojih članova, koji inače rijetko žive u zapadnom dijelu svijeta; Učenje o tome što je čovjek u svojoj suštini, što je bio i što jednom opet može biti, ako iskoristiti zemaljski život na ispravan način.

Sada, u ovom vremenu, prvi put pouzdano saznajemo nešto o iskonskom duhvnom Bratstvu na Zemlji, tko su bili neki od njegovih članova poznati povijesti i što zaista zahtijeva od čovjeka put duhovnog osvještavanja.
Ne samo što možemo i razumski shvatiti svoje duhovno određenje i sasvim ga jasno vidjeti u svojoj vanjskoj, materijalno zasnovanoj svijesti, kako to nikada prije nije bilo moguće, nego možemo i  lakše uspostaviti unutrašnju povezanost s duhovnim područjem, što je neophodni uvjet buđenja ljudske duše, još tijekom života na Zemlji.

Ali zbirka od 32 knjige, koju je Bô Yin Râ ostavio i koja predstavlja danas jedino zapisano, čisto i kompletno duhovno učenje za zemaljskog čovjeka, nije slučajno nazvana Hortus Conclusus, jer za sve koji još nisu spremni ono neminovno ostaje ‘vrt zatvoren, studenac zapečaćen’.

Također nije slučajno što je ovaj duhovni Majstor bio po zanimanju u svom vanjskom životu slikar, jer nam je i na taj, slikovni način uspio prenijeti neke dojmove iz svijeta duha i duše, koji su za njega bili živa i objektivna stvarnost, a za nas bi u zemaljskom ostali nedokučivi.

Ne znači nužno da će duhovni tragatelj u susretu s ovim učenjem morati odbaciti sve što je prethodno smatrao, ili osjećao istinitim. Ali tko se u iskrenoj otvorenosti srca poveže s onim što se tu daje, osjetiti će da li je to nešto čemu može vjerovati, i s vremenom će sam uviđati što je u njegovom praktičnom, misaonom i osjećajnom životu spojivo s njegovim duhovnim razvojem, a što nije.

Tko god u svojoj nutrini prepozna autentičnost ovog velikog glasnika iz ‘zemlje zračećeg svjetla’, naći će u njegovim živim riječima i slikama neprocjenjivo blago. Jer svaka riječ i svaka slika kao da uvijek iznova našoj duši na njenom izvornom jeziku svjedoče i podsjećaju je: ‘Bog je ljubav!’