Vječno žensko

“Riječi svetih knjiga pradavnih vremena nose propast onima koji u njih vjeruju, dok god čovjek zemlje sve što se u njima spominje kao ‘čovjek’ povezuje samo sa sobom kao čovjekovim pojavnim oblikom na ovoj zemlji.
On svoj pogled mora upraviti prema gore, ali ne prema bogu vanjskog svijeta, kojega zamišlja visoko iznad oblaka, nego uvis prema sebi u svojim višim pojavnim formama, naviše prema svom porijeklu, čistom duhu, koji se želi iznova kristalizirati u njemu samome, kao ‘njegov Bog’ !
Ali i svog istinskog ‘živog Boga’ zemaljski čovjek teško nalazi, jer je navikao u svom Bogu zamišljati samo ‘muškarca’, dok je njegov živi Bog – ‘muškarac i žena’.
Oslobođenje dolazi zemaljskom čovjeku samo kada i ‘žena’ u njegovu Bogu također govori njegovoj svijesti…

‘Vječno žensko povlači nas prema gore.‘

To što zemaljski čovjek u svom zamišljenom bogu vidi samo muškarca je grijeh i odvraćanje od snaga prapostojanja: zaplitanje u žensko, pasivno-prijemčivo u njegovu biću i odustajanje od muški-aktivnog u njemu samome.
Disharmonija mora posvuda nastati gdje u svemiru ‘muško’ i ‘žensko’ ne djeluju u jedinstvu.
Možeš slobodno ‘muško i žensko’ nazvati i drugim imenima! Uvijek se radi o dva suprotna pola koji sjedinjujući se uzrokuju život!…”

Bô Yin Râ

Religija svjetla

“Ono što vam imaju za dati oni što djeluju u svjetlu danas vam sigurno ne dolazi kao ‘nova religija’, jer vas ‘religija’ i prije svega ono što vi pod njom podrazumijevate, teško još može spasiti!
Ali u pitanju je ista istina, koja tinja i u najdubljoj jezgri starih, pravih religija.
Samo vam se skidaju ovoji s te jezgre i pokazuje ono što više ne znate tumačiti kao ‘religiju’ – u novim, jasnim slikama, u skladu s vašim vremenom i onim koje dolazi, tako da se opet u strahopoštovanju možete pokloniti pred onim što sve istinske religije nose u sebi.

A ‘golu’ istinu ne može vam pokazati ni zračeći u prasvjetlu!
Nju morate sami sebi otkriti u tišini – u vama samima!”

Bô Yin Râ

Život u Svjetlu

“Živjeti u svjetlu
može se samo u područjima
koja su u svjetlu rođena,
u svjetlu oblikovana.
Tu ‘prostor’ u sebi
‘vrijeme’ sadrži
i svo vrijeme je
u prostor izliveno.
I sav prostor je nepodijeljeni život –
u svjetlu življen –
s ljubavlju mu predan.
Iskustvo i spoznaja
sjedinjuju se u biću
i u prostor oblikovani
ulaze u dušu
koja je i sama prostor, što u sebi vrijeme čuva –
u kom’ se očituje svjetlo,
u prostor oblikovano. ”

Bô Yin Râ

Paraklet – duh ljubavi – duh izbavljenja

“Prasvjetlo je jedini vječni izvor sveg života – iz sebe samog bivajuće!
U sebi kao bitak nepojmljiv sebi samome on izgovara sebe u prariječi, koja samo u njemu ima svoj život ‘iz sebe’…

I dalje začinjući očituje se tako prariječ u vječnom duhovnom čovjeku koji opet iz sebe samoga ima isti život samo u prasvjetlu i dalje začinje hijerarhije svih duhovnih bića, koje sve imaju život ‘iz sebe’, jer su sve samo bliža i dalja očitovanja prasvjetla putem prariječi – koja je sama prvo vječno očitovanje prasvjetla.

A ljubav što sebe samu u drugome ljubi je najunutrašnjiji impuls sveg tog iskonskog očitovanja bitka.

Tko hoće dospjeti ‘u duha’ i svjesno opet osjetiti u sebi život prasvjetla, neka prije svega nastoji uvijek biti ‘u ljubavi’!
Njemu će biti otvorena ona uska vrata koja vode životu; jer zna kucati, jer traži na pravi način – i – sigurno će ga naći – ‘Paraklet’! ”

Bô Yin Râ

Početak

“U početku je Riječ i Riječ je u Bogu i Bog je Riječ.
Sve ima postojanje samo iz Njega i izvan Njega nije ništa u postojanju, ni najmanje. U Njemu sve ima Život i Njegov je Život Svjetlo ljudima.
Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne može ugasiti.
Ono je u svijetu i svijet je iz Njega postao; ali svijet Ga ne prepoznaje.
On je u svojim vlastitim, no oni koji su Njegovi vlastiti ne primaju Ga.
Ali svima koji Ga prime daje snagu da postanu od Boga začeti – koji nisu začeti iz krvi, niti iz volje žene, niti iz volje muškarca, nego iz Boga, iz kojega je punina milosti i istina.”

Bô Yin Râ

Hram dubina

“Ne trebaš u zraku lebdjeti,
trebaš na zemlji stajati!
Ali ako želiš pra-temelju stremiti
u dubine moraš krenuti!
Tamo, gdje se oblaka prolomi
u krilo zemlje izlijevaju;
gdje se u žaru ljubavi
‘muškarac i žena’ ljubeći uživaju!
Gdje sile što začinju
zemlju uvijek iznova oplođuju,
tamo gdje su još mudraci stari
života iskonsku struju tražili!
Ali tamo može blagoslovljen biti
jedino onaj tko se zna pažljivo
od svakodnevne prašine očistiti…
Ulaz će mu samo –
vjera njegova otvoriti!”

Bô Yin Râ

Izbavljenje

“Čim ispod svog ribarskog broda
u dubinama zelene školjke bisernice ugledam
samo jednu zapovijed slijedim-
da ni jedan biser ne izgubim!

Brzo spuštam teško sidro,
valovi da me ne odnesu
i sve sa sebe odbacujem
što bi smetalo i ronjenje mi otežavalo;
A onda vezujem uže ronilačko,
i opremu uzimam: nož, mrežu i kamen,
ponirući u dubine mračne sve do dna –
da uzmem bogati pronalazak!

Znam da je moja ruka
nebrojenima sreću donijela,
kad’ ih je gore, na brod iznijela!”

Bô Yin Râ

Mogućnost pogreške

“Ne podcjenjujte svoje greške,
vi putnici prema svjetlu!

Nikada ne biste
u zemaljskom istinu spoznali,
da kroz zabludu
mjeru za razlučivanje istine,
niste dobili.

Mogućnost pogreške slobodno se,
dobro utemeljenom može smatrati,
u samom Bogu – bezuvjetnoj istini –
koja je u svojim vremenskim svjetovima
sama mogućnost pogreške stvorila,
da bi zabludjele na čudesnim putevima
uvijek iznova u sebi dosezala,
u skladu sa svojim vlastitim,
zovom beskonačno mnogostrukim!”

Bô Yin Râ