Hortus Conclusus

“Znam za ‘Bratstvo’ u kojem sam i ja morao postati bratom, jer sam za to bio rođen, i koje predstavlja polaznu točku svih zajednica koje su ikada na ovoj Zemlji težile višoj duhovnoj spoznaji.

Nas je veoma malo!
Ono što smijemo reći rado dajemo svijetu, ali za više od toga vezani smo kozmičkim zakonima na vječnu šutnju.

U prošlim stoljećima i na Zapadu je veliki broj značajnih ljudi bio u bliskoj vezi s našom Zajednicom, od filozofa do vojskovođa, od monaha u svojim ćelijama, do kardinala na dvoru pape…
U današnje vrijeme ćeš ljude koji su u duhovnoj povezanosti s nama morati više tražiti daleko na Istoku. I mnogima se od njih baš ne dopada što se Zajednica sada preko mene jasnim jezikom opet obraća ljudima Zapada.

Ali to se moralo dogoditi i meni je dana ta zadaća, jer se u zemljama Zapada pojavila više ili manje iskrivljena, više ili manje bajkovita slika o postojanju jednog takvog ‘bratstva’, preko ljudi dobre namjere koji su mislili da su u vezi s nama, jer su ih na to naveli neobični svetci, kojih na Istoku ima raznih vrsta, nakon što je jedna žena, medij prvog reda, primila vijest o postojanju ‘bratstva’.

Postoje i drugi krugovi na cijelom svijetu, čija nam prvobitna polazišta nisu bila daleko.
Danas pak njihove predstavnike vidimo na stranputicama i krivim putevima.

Mi moramo promatrati.
Mi svima smijemo dati samo ono što im može biti dano.
Mi smijemo samo pokazati put koji vodi u sferu našeg utjecaja na duhovni način.

Ne smiješ misliti da bi osobno istupanje nekog člana ‘Bratstva’ moglo čovječanstvu donijeti korist koju ono može kroz nas primiti!
U svom osobnom ponašanju u vanjskom svijetu, nama su i ruke i noge vezane određenim, strogim zakonima.
U osobnoj blizini mi možemo dati manje nego neki koji poznaju i shvaćaju naše učenje, a koji nisu vezani našim zakonima.

Kršenje tih zakona, koje bi bilo sasvim neizbježno u slučaju osobnog djelovanja u vanjskom svijetu, prije ili kasnije bi tražilo žrtve koje se načelno mogu izbjeći i izbjegavanje takvih ‘žrtava’ koliko god je moguće, za nas je vrhovni zakon.

O putu koji vodi u sferu duhovnog utjecaja Bratstva, o njegovoj prirodi i njegovim kozmičkim zakonitostima dovoljno sam govorio u mojim knjigama.
Ako želiš ići putem, jednom ćeš sigurno moći posvjedočiti o duhovnim snagama koje su vođene od ove Zajednice kao jedne organske cjeline.

Te snage ne potječu od nas!
Mi smo samo njihovi pozvani provodnici i posrednici!
Ali čuvaj se želje da se ‘igraš’ s tim snagama!
Tko nije svjestan dometa onoga što čini, taj igra opasnu igru!

Ono što preko nas možeš naći ne smiješ smatrati, niti za njim tragati, kao za ‘znanošću’ ove zemlje.

Nemoj vjerovati ni da su ‘askeza’, ili ishrana samo biljnim plodovima, apstinencija od alkohola, ili seksualna apstinencija – kao ni bilo koji posebni način života – potrebni, niti korisni za postizanje ovog cilja!
Svi ti asketski, ili sujevjerni običaji, koji bi tobože trebali voditi dostizanju duhovnog cilja su plodovi jednog od najbezvrednijih i najneplodnijih svjetonazora, ali koji su se u velikoj mjeri širili među svim narodima, u odjeći svih religija.
Tko želi nama doći, da mu to što traži možemo dati na duhovni način, treba biti trezven, dobar, tih, ali ‘zemaljski obojen’ čovjek!

Njega će uzvišena Zajednica sigurno znati doseći.
On će moći sudjelovati u njenim darovima na svakom mjestu na Zemlji, u bilo kojim okolnostima vanjskog života, tim prije, što se više bude trudio – da prije svega čemu duhovno teži ispuni sve svoje zemaljske obaveze prema sebi, svojim bližnjima u užem smislu i prema čovječanstvu općenito. ”

Bô Yin Râ, iz ‘Knjige razgovora‘