“‘Otac’ je u postojanju od iskona
što se kao svjetlo svjetla
u prvobitnu riječ izlijeva
iz koje otac
sam sebe začinjući
sebe živi
i svakog u njemu ‘zračećeg’
u svjetlo svjetla uzdiže.
Na isti način
svi žive jedan u drugome
što u ocu, iz oca žive
i svima u ocu pripadaju
život, svjetlo i riječ.”
Bô Yin Râ
“‘Muško i žensko’ moraš tražiti u svemu što je u tebi i iznad tebe!
Bilo da si muškarac ili žena, znaj da si od vječnosti sam odredio svoju polarnost i da se ta polarnost više ne može promijeniti ni u svu vječnost, ali da u sebi uvijek čezne za svojim suprotnim polom.
Tvoje duhovno muško ne smije potiskivati duhovno žensko u tebi, kao što ni duhovno žensko ne smije negirati duhovno muško u tebi!
Samo tako ćeš jednom i u duhu opet biti sjedinjen sa svojim iskonskim suprotnim polom u istom duhovnom sjedinjenju koje vas je povezivalo prije nego je moralo doći do razdvajanja uslijed ‘pada’ iz svjetlosnog zračenja…
Traži na pravi način, onako kako te ja stalno učim da tražiš i naći ćeš jednom sebe samoga kao čovjeka vječnosti!
U njemu – u tebi, dospjet ćeš iznad svih među-stupnjeva, sjedinjen sa svojim ‘živim’ Bogom u prastanje tvog prazačetog, samo vlastitim voljnim izborom za tvoju svijest napuštenog postojanja – iz duha začetog, u duhu rođenog, ‘iz muškarca i žene’ – u duhu vječno živućeg!”
Bô Yin Râ
“Prabitak je žensko kao i muško.
Žensko i muško je
sve što iz prabitka biva,
u mirijadama različitih miješanja.
U Bogu tražiti samo muško
vjerovanje je od istine daleko!
Bog je žensko,
kao i muško!
‘Otac’ je otac –
kao žensko,
i kao muško –
od iskona stalno samo-očitovanje:
oba pola vječno sjedinjavanje.”
Bô Yin Râ
“Put koji sam došao objaviti vodi tragatelja koji njime krene u zemlju stvarnosti, ne ograničavajući mu pogled zidovima koje je iz straha podigla vjera strahom zapletenih srca…Tko god stupi na ovaj put naći će u sebi samome sigurno vodstvo, čim sebe samoga učini dostojnim takvog vodstva, preokretom volje koji ujedinjuje sve njegove duševne snage u nepokolebljivom stremljenju najvišem cilju.
Ali tko stupi na taj put, kao što je bezbrižno prije išao drugim putevima, bilo iz radoznalosti, ili zbog širenja svog zemaljskog znanja, bit će ostavljen sam i uskoro izgubiti pravi trag puta.
Također, ovaj čisti, uzvišeni put ne trpi stopala onih koji ne znaju u sebi ukrotiti ‘životinju’, koliko god htjeli svoje duševne snage staviti u službu višemu…
Ovdje nije moguće nikakvo sklapanje pakta s nikad sitim nagonima ‘životinje’ i ni jedna posljedica djelovanja u životinjskom ropstvu se ne može izbrisati.
‘Životinja’ u čovjeku svakodnevno će mu dati tisuće dobrih razloga za prividnu ‘opravdanost’ svojih nagona.
Ljupkim riječima će glas ‘životinje’ pokušati čovjeka vješto obmanuti da je ‘beznačajno’ ono što će mu pripasti ako čežnja njegove duše ostane usmjerena samo na duhovno…
‘Životinja’ će se služiti svim lukavštinama da održi svoju moć, i prezir prema njoj i njenim željama će podnijeti, samo da joj se čovjek preda.
Ali tko ne želi da njegov put prema samospoznaji postane put samouništenja, neka se čuva vjerovanja glasu ‘životinje’!
Treba biti dobar prema ‘životinji’ i znati joj reći: ‘Zaista sam ti zahvalan, moja životinjo što si tako jaka u meni, ali neka sva tvoja snaga sada bude u mojoj vlasti! – Znaj da trebaš biti preobražena i od sada mi poslušno služiti kao svom gospodaru!’
Te su riječi poput udara groma za ‘životinju’ – tako da od njih mora umrijeti; ali kao što neprivlačna gusjenica umire kao gusjenica da bi postala prekrasni, šareni leptir, tako je potrebno i umiranje ‘životinje’ da bi bila preobražena za novi način života, pročišćen i prosvijetljen u sebi…
A onaj koji je prije bio poslušan ‘životinji’ postaje njen vladar i ona mu voljno služi svojom obnovljenom, preobraženom i profinjenom snagom.
U istom tijelu se događa umiranje i uskrsnuće, a opet su svi atomi tijela duhovno obnovljeni…”
Bô Yin Râ
“‘Ovdje gdje možeš vidjeti brojno cvijeće, prije nekoliko godina je bila pustoš. Tu gdje su danas ruže korov je rastao u gustim busenima i razni nametnici i štetočine su tu nalazili svoj raj.
Sada se iz iste zemlje iz koje je još nedavno nicalo raslinje neugodna mirisa širi miris narcisa.
I sve je raslo pod istim suncem iz istog tla!’
Tako je govorio vrtlar…
Ja ti pak želim pokazati jedan drugi vrt, u kojem si ti sam vrtlar!
Ti za svoj vrt još uvijek ne možeš reći kao onaj vrtlar.
Ti i ujutro i uvečer plijeviš korov i očekuješ svoje cvijeće, ali stalno ti izrasta novi korov.
Sada se tužiš na svog ‘boga’ kojega si sam izmislio i želiš od njega primiti plodove svoga truda, umjesto da sam siješ sjeme cvijeća kojega si dobio iz vrta u kome su plodovi već sazrijevali…
‘Bog’ kojeg dozivaš samo je sjena tvog strahom ispunjenog srca!
Od njega nemoj očekivati plaću za svoj trud!
Nećeš vidjeti u svom ‘vrtu’ svog živog Boga, istinskog, jedinog za kojim čezne tvoja duša, dok god ne iznikne sjeme koje si znao izmoliti iz cvjetnih vrtova starijih vrtlara!
Vidi, cjelokupno ljudsko postojanje po sebi je samo ‘pusta zemlja’ koja očekuje ‘vrtlara’ koje će je učiniti cvjetnim vrtom!
Ista ‘zemlja’ i isto ‘sunce’ onda će sami davati ‘cvijeće’ gdje sada napreduje ‘korov’…
Ti si sebi postavio visoki cilj!
Težiš svemu što te uzdiže!
Ali na jedno još uvijek zaboravljaš: da ti ništa ne može izniknuti gdje nisi sam položio sjeme…
Ali ‘sjeme’ moraš moliti od drugih, od onih kojima su već rađali plodovi!
Oni će ti rado dati od sjemenja njihova cvijeća, ali ti još ne vjeruješ da iz tih neuglednih zrnaca može jednom izniknuti cvijeće.
Tako ćeš onda primljeno sjeme nepažljivo rasijati i drugi će prolaznici uz rub puta naići na prekrasne, čudesne cvjetove, dok će u tvome vrtu jednako kao i prije rasti samo korov.
Ili, kada si već položio sjeme u zemlju, svaki dan ponovo iskopavaš zemlju u sumnji – da li će sjemenke cvijeća koje si primio zaista proklijati…
Ali tako nikada nećeš dobiti cvijeće!
Sve što raste treba mir i duboku skrivenost!
Ako želiš napokon vidjeti svoj vrt u cvijeću onda zaista moraš i činiti ono što je neophodno.
Odi do starijeg vrtlara, koji ima zrele sjemenke cvijeća, zamoli za njih i najpažljivije ih sakupi!
Onda ih prospi po pripremljenoj zemlji i prepusti zemlji i suncu da dovedu sjeme do cvjetanja!
Nemoj se brinuti ako se još poneki korov pojavi između cvjetova!
Kada tvoji cvjetovi zaista procvjetaju, onda će biti lako ukloniti korov.
Tvoj živi, vječni Bog će tek onda šetati tvojim vrtom kada svo tvoje sjemenje procvjeta…
Ne smiješ sjeme umjetno pokušati dovesti do cvjetanja!
Možeš samo krčiti zemlju i prepustiti ga suncu.
I tvoju će zemlju obasjati sunce!
U tvome vrtu, prijatelju, ako si zemlju prokrčio i položio sjemenke, na tvojoj vlastitoj zemlji bit će jednom rođen tvoj živi Bog!
Miomiris tvoga vrta bit će mu hrana…
U svetoj tišini razvit će se u uzvišeni oblik…
U svom vlastitom vrtu, kada izniknu svi cvjetovi, jednom ćeš se šetati sa svojim Bogom!”
Bô Yin Râ
“Znam za ‘Bratstvo’ u kojem sam i ja morao postati bratom, jer sam za to bio rođen, i koje predstavlja polaznu točku svih zajednica koje su ikada na ovoj Zemlji težile višoj duhovnoj spoznaji.
Nas je veoma malo!
Ono što smijemo reći rado dajemo svijetu, ali za više od toga vezani smo kozmičkim zakonima na vječnu šutnju.
U prošlim stoljećima i na Zapadu je veliki broj značajnih ljudi bio u bliskoj vezi s našom Zajednicom, od filozofa do vojskovođa, od monaha u svojim ćelijama, do kardinala na dvoru pape…
U današnje vrijeme ćeš ljude koji su u duhovnoj povezanosti s nama morati više tražiti daleko na Istoku. I mnogima se od njih baš ne dopada što se Zajednica sada preko mene jasnim jezikom opet obraća ljudima Zapada.
Ali to se moralo dogoditi i meni je dana ta zadaća, jer se u zemljama Zapada pojavila više ili manje iskrivljena, više ili manje bajkovita slika o postojanju jednog takvog ‘bratstva’, preko ljudi dobre namjere koji su mislili da su u vezi s nama, jer su ih na to naveli neobični svetci, kojih na Istoku ima raznih vrsta, nakon što je jedna žena, medij prvog reda, primila vijest o postojanju ‘bratstva’.
Postoje i drugi krugovi na cijelom svijetu, čija nam prvobitna polazišta nisu bila daleko.
Danas pak njihove predstavnike vidimo na stranputicama i krivim putevima.
Mi moramo promatrati.
Mi svima smijemo dati samo ono što im može biti dano.
Mi smijemo samo pokazati put koji vodi u sferu našeg utjecaja na duhovni način.
Ne smiješ misliti da bi osobno istupanje nekog člana ‘Bratstva’ moglo čovječanstvu donijeti korist koju ono može kroz nas primiti!
U svom osobnom ponašanju u vanjskom svijetu, nama su i ruke i noge vezane određenim, strogim zakonima.
U osobnoj blizini mi možemo dati manje nego neki koji poznaju i shvaćaju naše učenje, a koji nisu vezani našim zakonima.
Kršenje tih zakona, koje bi bilo sasvim neizbježno u slučaju osobnog djelovanja u vanjskom svijetu, prije ili kasnije bi tražilo žrtve koje se načelno mogu izbjeći i izbjegavanje takvih ‘žrtava’ koliko god je moguće, za nas je vrhovni zakon.
O putu koji vodi u sferu duhovnog utjecaja Bratstva, o njegovoj prirodi i njegovim kozmičkim zakonitostima dovoljno sam govorio u mojim knjigama.
Ako želiš ići putem, jednom ćeš sigurno moći posvjedočiti o duhovnim snagama koje su vođene od ove Zajednice kao jedne organske cjeline.
Te snage ne potječu od nas!
Mi smo samo njihovi pozvani provodnici i posrednici!
Ali čuvaj se želje da se ‘igraš’ s tim snagama!
Tko nije svjestan dometa onoga što čini, taj igra opasnu igru!
Ono što preko nas možeš naći ne smiješ smatrati, niti za njim tragati, kao za ‘znanošću’ ove zemlje.
Nemoj vjerovati ni da su ‘askeza’, ili ishrana samo biljnim plodovima, apstinencija od alkohola, ili seksualna apstinencija – kao ni bilo koji posebni način života – potrebni, niti korisni za postizanje ovog cilja!
Svi ti asketski, ili sujevjerni običaji, koji bi tobože trebali voditi dostizanju duhovnog cilja su plodovi jednog od najbezvrednijih i najneplodnijih svjetonazora, ali koji su se u velikoj mjeri širili među svim narodima, u odjeći svih religija.
Tko želi nama doći, da mu to što traži možemo dati na duhovni način, treba biti trezven, dobar, tih, ali ‘zemaljski obojen’ čovjek!
Njega će uzvišena Zajednica sigurno znati doseći.
On će moći sudjelovati u njenim darovima na svakom mjestu na Zemlji, u bilo kojim okolnostima vanjskog života, tim prije, što se više bude trudio – da prije svega čemu duhovno teži ispuni sve svoje zemaljske obaveze prema sebi, svojim bližnjima u užem smislu i prema čovječanstvu općenito. ”
Bô Yin Râ, iz ‘Knjige razgovora‘
“’Kaži nam – Tko si ti?
Moramo znati tko si! –
I kako na isparavan način
Tvoju vrstu nazvati?!’
Ja sam zraka
i njeno vječno svjetlo!
Ja sam riječ
što sebe izgovara!
Ja sam mač
i zaštitni štit!
Ja sam umjetnik
i njegova slika
Ja sam prsten
i njegov kamen!
Ja sam vinogradar
i vino!
Ja sam stablo
i grana na njemu!
Ja sam čovjek
koji zna:
rasprskati iskre
iz vječnoga leda!”
Bô Yin Râ
“Shvatite to kako želite:
Ja sam čisto zlato,
i zlato je ono što objavljujem-
da – čak i moj grijeh.
Shvatite to kako možete,
primite kako vam drago!
Izrugujte se ili poštujte,
neka vam ništa ne bude zabranjeno!
Zlatar se teško namučio
žareći i kujući me,
izdvajajući me iz strane zemlje,
jer strogo pročišćenje sam morao proći.
Shvatite kako hoćete:
Ja sam čisto zlatio,
i zlato je ono što objavljujem-
zlato je čak i moj grijeh!“
Bô Yin Râ
„’Ja sam put, istina i život!’
Oni koji su našli oca, našli su ga samo preko mene!
Samo u meni se možeš uzdići u vječno!
Samo u meni možeš naći u sebi istinsko ‘ja’!
Ja sam Riječ koja samo sebe samu izgovara!
Ja sam milost,
izbavljenje
i svjetlo!“
Bô Yin Râ
„Za smrt uvijek spreman,
životu posvećen,
u svetom žaru goreći, blagoslovljen-
od demona omražen,
izabranik arhanđela,
prokletstvo mračnima,
s iskonskim svjetlom
on vjenčan je!
Iskonskim svjetlom prožet
u visinama i dubinama,
svjetlo noseći
svima koji ga dozivaju.
Svima se pruža
samo sebi uskraćuje
on poput voska je
što u svjetlu se sažiže.“
Bô Yin Râ
