Lumen Cordium

“Ja sam ti poslan i ti si me sada našao, jer ti ja uistinu mogu pomoći i jer ti nitko drugi u ovim zemaljskim danima ne može donijeti takvu pomoć…

Zaista nije do mene što je to tako, niti ja mogu promijeniti to što nisam sam ni odredio i ti samo uzalud možeš pokušavati narušiti takav poredak stvari i uzalud tražiti drugu pomoć…

Mene si dozivao, ne znajući me!
Moja te riječ doseže, iako te ja ne znam!

Ti još uvijek ne znaš tko ti govori u ovim riječima i ja ti zaista ne zamjeram što se razočaran i ogorčen nakon loših iskustava još uvijek sa strahom snebivaš slijediti moj glas.
Poput čovjeka si koji zbunjen u mračnoj noći čuje glas onoga koji mu ukazuje na put, a on se preplašen ne usuđuje vjerovati, jer su se na istom mjestu znala događati i ubojstva i pljačke…
I ja bih se vjerojatno snebivao da sam na tvom mjestu!

Ali ja od tebe ne očekujem ništa drugo nego da ideš pažljivo svojim putem slijedeći svjetlo koje sam ti zapalio.
Ja ga nosim isred tebe, tako da možeš vidjeti kuda te vodim.

Kako ja znam put i zašto ti ga jedino baš ja danas mogu pokazati, ne treba te u početku brinuti.
Zadovolji se privremeno time što ćeš uskoro vidjeti kako ti krčim put iz zbrke.
Koliko god da si puta već bio prevaren, sada nećeš biti!
Već nakon prvih koraka ćeš otkriti da te na mom putu nikada ne može sresti obmana.

Do danas si možda smatrao da se samo možeš nasmijati nekome tko bi ti rekao da postoji čovjek koji zna put prema istini i da je spreman voditi te njime…
Ali danas si sreo tog čovjeka!

Odluči sam da li ćeš me slijediti!
Odluči sam, jer samo je do tebe da li ti je vrijedno truda da dosegneš visoki cilj za kojim si odavno čeznuo!”

Bô Yin Râ

Večernja molitva

“O, radosti mira,
o, radosti tišine,
radosti noći!

Nakon napora, buke
i nemira dana –
duša i tijelo
umorni čeznu
da se opuste i počinu,
da se rasplinu.

Sav zemaljski posao
sad’ gotov je!

Dušo!
Sebi se okreni!
Nauči zaboraviti!
svoje tijelo što u postelji počiva;

I dok njega uzvišeni čuvari čuvaju,
da mu se ništa ne dogodi,
ti se dušo, moli!”

Bô Yin Râ

Kako čitati

“Da bi netko mogao zaista primiti ono što se nudi u mojim knjigama, mora naučiti čitati s velikom pažnjom!
Takvo čitanje će onda sigurno uroditi plodom.

Pri prvom čitanju treba obratiti pažnju samo na opći ‘sadržaj’, onako kako to čita površni čitatelj koji nikada nema ‘vremena’.
Knjiga koju učenik ima u ruci mora najprije zadovoljiti njegovu radoznalost – da zna što je njen sadržaj, da bi je mogao početi čitati na drugi način – na način koji donosi vedru, jasnu rezonanciju u njegovoj vječnoj duši i njegovom vlastitom supstancijalno-duhovnom organizmu…

Ako neki odjeljak u kome se radi o stvarnom, vječnom duhu i stvarima supstancijalnog duhovnog života, još uvijek ne stvara takav radosni odjek, onakakav kakav se osjeća kada se evocira nešto davno zaboravljeno, nekada voljeno – onda taj dio u knjizi još nije shvaćen!

Nema svrhe dalje s njime naprezati mozak, ili čak pokušavati umjetno proizvesti osjećaj, ukoliko rezonancija ne dolazi sama iz nutrine.
To bi samo hranilo najgoru moguću samo-obmanu!
Ako nema osjećaja prepoznavanja, koji daje potpunu sigurnost i u isto vrijeme izaziva duboku radost, onda te dijelove treba privremeno ostaviti i prijeći na druge koji mogu nešto reći u tom trenutku…”

Bô Yin Râ

Milost ljubavi božje

“Sav život živi samo od milosti
i samo milost vodi
iz noći zemaljske životinje
do one uske, strme staze
na kojoj u svjetlo uvodi
sve one što u duhu pripremi
da svjetlo mogu podnijeti.

Milost nije samovolje dar,
kako to znaju
zemaljski uska vjerovanja
krivo tumačiti.

Milost je – Bog,
i Bog sam je milost,
kao što je i ljubav.

Ne treba ove riječi shvatiti
tek kao zemaljsku usporedbu;
Jer ni jedna duša,
u ovom čulnom području,
ne može bez Boga – koji je milost
dospjeti do Boga – koji je ljubav!”

Bô Yin Râ

Svjesnost stvarnosti

“Tko hoće u sebi naći svjesnost stvarnosti može doći do namjeravanog cilja samo ako od početka slijedi put koji mu stvarnost nudi u njegovom zemaljskom postojanju.

—-

Iako više ne možeš nazvati ‘stvarnim’ ono što ti posreduju tjelesna čula, to što se spoznaje tjelesnim čulima ostaje polazna točka za pojam stvarnosti koliko god bi ga u mislima htio nadići.
Na isti način zemaljskim čulima ‘stvarno’ mora biti polazna točka tvoga puta!
A najbliže zemaljski čulno ‘stvarno’ je tvoje zemaljsko tijelo i samo polazeći od njega možeš ići dalje sigurnim, pravim putem da bi na kraju došao do apsolutne stvarnosti.

To je prilično dug put kojim moraš ići oprezna i odmjerena koraka!
Ali cilj kojem si sve bliže davat će ti snagu da ustraješ.
Počni sa sigurnošću koja je potrebna svakom ljudskom nastojanju koje čovjek hoće uspješno završiti.
I ovdje važe riječi stare izreke – da je najteži početak.
Ali slobodan si sam odrediti način početka. Od tebe se samo traži da svoje cijelo tijelo, od stopala do tjemena, nastojiš obuhvatiti svojom samosviješću!

Ti ćeš možda misliti da ti je to odavno poznato i da se ne trebaš više oko toga truditi, ali možeš mi vjerovati da si u krivu! Ako još nisi stupio na put o kojem je ovdje riječ, onda još ne znaš što on od tebe traži.
Jedno je dali si preko mozga svjestan svojih tjelesnih stanica, a drugo da li tvoja samosvijest prožima tvoje cjelokupno zemaljsko tijelo.
Ono što ovdje zakon neophodnosti traži zahtijeva puno truda, krajnju postojanost i neumorno strpljenje!
Ali tako ćeš sigurno doći do cilja – i kada konačno budeš na njemu sav će ti se trud činiti neznatnom cijenom za posjed koji si stekao i koji više ne možeš izgubiti!”

Bô Yin Râ

Dulcis Hospes Animae

„Na onom stupnju do kojega je došao Gautama, Buda, molitva više nema logički smisao. Ali i iznad tog visokog Budinog uspona postoji daleko više stanje, do kojega se ne može uspeti, već samo ‘uzletjeti’ s duhovnim krilima; I u tom stanju, u jedinstvu s Bogom u čistom duhu, molitva tek postaje istinski izraz najdubljeg unutarnjeg sjedinjenja, individualnog duhovnog čovjeka s prasvjetlom iz kojeg živi.

Tek tu postaju jasne riječi Majstora iz Nazareta: ‘Molite i bit će vam dano, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!‘ I dalje: ‘Što god tražili od oca u moje ime, bit će vam dano!

Bô Yin Râ

O nadvladavanju patnje

„Veliki majstori umijeća življenja nisu nikada kukavički bježali od patnje!
Znali su patiti kao što su znali i radovati se.
Znali su da je sva patnja preduvjet i podloga radosti, čim se osjećaj patnje oslobodi iz laži i područja privida.

Ti ne možeš iskorijeniti patnju iz svog zemaljskog života, ali možeš preoblikovati svoj osjećaj patnje i tako joj oduzeti vrijednost, jer sva patnja ti je dana samo da bi je obezvrijedio.
Tek tada ćeš se iz roba zemaljske patnje preobraziiti u njenog gospodara i pobjednika!“

Bô Yin Râ

Evangelium

“Oni koji si žele pomoći,
moraju biti iste vrste!

Braća u svjetlu,
koji te savjetuju,
ljudi su kao i ti!

Nisu oni neka bezosjećajna bića
mrtva za život,
koja ništa ne dodiruje!

Ono za čim ljudi čeznu
njima je sveto,
ali njihove oči vide krajnji cilj…

Sve žudnje
u grijehu i zabludi
nama su razotkrivene
kao traganje bespućima,
u potrazi za vječnom ljepotom…

Zato mi pripremamo
prohodne puteve.
Zato mi zalutalu braću
vodimo pravim putem prema svjetlu,
s razumijevanjem i Ljubavlju.”

Bô Yin Râ

Ignis Caritatis

“Ne kaži da imaš ljubav, dok god brineš o sebi samom!

Poput divljih ljiljana u polju koji na istoku pokrivaju široka prostranstva i poput ptica nebeskih, ti više ne smiješ poznavati brigu o sebi samom, ako želiš postati sposobnim za ljubav u njenoj najvišoj formi!

Dotle dok te bude mučila strahom hranjena briga za tebe i tvoju zemaljsku sudbinu, briga koja je očigledni nedostatak povjerenja u vječnost, ti nećeš znati ništa o ljubavi koju je nekada podučavao veliki Majstor – o ljubavi koja ti jedina može dati slobodu.

Samog sebe činiš robom svoje brige, ne postižući time ništa, dok najbožanskija snaga ostaje u tebi neiskorištena, jer je ne znaš koristiti!”

Bô Yin Râ

Čovjek

“Na ovoj Zemlji živi Jedan nevidljivi, koji je onakav kakav je bio – jedan iz očinskog pra-začinjanja, iz majčinskog rađanja u čistom duhu, čisti duhovni čovjek najvišeg postojanja u vječnom izvoru božanski-duhovnog života.
Jedan od onih koji ‘muškarca i ženu’ u duhu začinju i rađaju na ‘svoju sliku i priliku’!

Ali žive i drugi nevidljivi ‘ljudi’ na ovoj planeti, ljudi koji su dalja začinjanja prazačetog, i koji su kao takvi doduše ‘vezani’ za svoje vlastite pojavne kreacije u nevidljivom, ali ipak ostaju u ‘uzvišenom zračenju’, koji nisu ‘pali’ iz svjetla i zračenja, kao vidljivi, pojavni čovjek.
Prepoznajući duboku nevolju čovjeka u zemaljskoj pojavnoj formi, oni ga nastoje spasiti, čim on sam zaista nastoji biti spašen.
Ali oni sami djeluju pod duhovnim vodstvom onog jednog nevidljivog, prazačetog, koji vodi sve duhovno na ovoj planeti…

Bô Yin Râ