“Kada se u srednjevjekovnoj mistici, kao i u mnogo starijoj orijentalnoj mistici, traži odvraćanje od ‘ja’, – unutarnje gašenje ‘ja’, ja svakako smijem o sebi reći da nije bilo ni jednog ‘mistika’ na zemlji koji je s takvom izvjesnošću mogao o sebi znati da je to prolazno ‘ja’ u njemu sagoreno do posljednje iskre, kao što ja to nepokolebljivo znam, iz mog svjesnog, vječnog duhovnog.
Kada u tekstovima mog učenja kažem da je mudrac ‘ja’ iz temelja i da je u njemu sve podređeno njegovom ‘ja’, jasno je da s tom riječju mislim na nešto drugo nego spomenuti mistici.
Ja govorim zapravo o suprotnom – o vječnom, o praobličju koje potiče iz vječnog duha, na čiju samo iskrivljenu, iz animalnog proisteklu obmanu misle oni majstori mistike.
Ja zaista ne upozoravam protiv prezira te maske koja se naziva ‘ja’!
Na žalost ona u cijelom svijetu i među svim narodima uživa takav ugled da skoro nitko od onih koji se s njom identificiraju ne primjećuje da time samo karikiraju svoj stvarni bitak.
Nije nikakvo čudo da tako malo ljudi hoće otpustiti lažnu sliku, – a što je neumoljivi preduvjet za osvještavanje u duhovnom, iskonskom obliku ‘ja’!”
Bô Yin Râ
