“Bio je jednom jedan koji je dobio ‘zadaću’ od svoga ‘oca’ za kojeg je rekao da je ‘veći’ od njega i koji je za sebe rekao: ‘Ja sam uskrsnuće i život i tko u mene vjeruje živjet će i kada umre, i svaki koji u mene vjeruje, neće umrijeti u svu vječnost!‘
On zaista nije govorio o nekoj krutoj ispovijesti, nego o sebi samome i onome što je sam bio i dovoljno su jasne njegove riječi: da on ‘svoje’ poznaje kao i oni njega!
Ali još uvijek većina ne zna tko je bio on, koji je smio tako govoriti; i tko su ‘njegovi’ u koje se on ubrajao; i tko je bio ‘otac‘ koji mu je dao zadaću…
Svijet još uvijek nije spoznao koliko su duboki temelji njegovih riječi: ‘Tko mene ne voli ne čini prema mojoj riječi i riječ koju čujete nije moja, nego od oca koji me je poslao!‘
Ali njegovo postojanje je bilo njegovo ‘učenje’ i njegov je život bio rješenje svih zagonetki koje u sebi krije ljudsko zemaljsko postojanje!
I samo onaj koji zna voljeti ono što je ovdje bilo izraženo u zemaljskoj pojavi moći će to rješenje u sebi doživjeti!
On, koji je kao najveći od svih ljubećih bića koračao zemljom i koji u svom duhovnom obličju još uvijek živi u duhovnom zaštitnom krugu zemlje; on koji ovdje održava ljubav ‘do kraja svijeta’, ne može se nikome očitovati tko mu ne zna svoje srce ljubavlju otvoriti …”
Bô Yin Râ
