Stupovima Partenona

„Već vas odavno više ne gledam –
čista svjetla iz najčišće svjetlosti –
stupovi Partenona!

Sjajno svjetlo iznutra –
izvana zlatno-žutom patinom okruženo.

Već odavno noću ne gledam
kako vas svjetlo mjeseca obasjava
i vaše vlastito svjetlo
u svom sjaju rastače!

Ali kako bi vas –
svjetla iz svjetlosti –
itko ikada zaboraviti mogao,
tko se vašem ozračju prepuštao,
u vašem podnožju sjedio?!“

Bô Yin Râ

Vječno

“Želiš li se u vremenskom životu
razviti i održati,
moraš stalno budan,
sa snagama se prolaznim boriti.

Ali vječno ti se daje,
samo kada se znaš
u sebi uzdići
da bi mogao primiti
ono što ti se daje.
Nikako drugačije
do vječnoga nikada
dospjeti ne možeš!

Samo ono što te kao ‘dar’ dosegne
tvoje je u vječnosti –
a što se u nestrpljenju
pokušava iznuditi,
to se nikada neće otkriti!”

Bô Yin Râ

Bratstvo Svetog Grala

„Kada vam govorim o sebi i meni duhovno jednakim –
to je stoga,
jer je dobro čovjeku znati i o takvim ljudima;
Kao što oni koji žive na Grenlandu,
mogu znati o palmama,
ili stanovnici vrelih džungli
o postojanju leda.

Ja o nama ne svjedočim –
da bih vam pokazao što vi možete postići,
želite li biti nama jednaki;
Jer to što vam svjedočim,
samo je nama svojstveno
i drugima nedostižno.

Ipak – to što o nama znate,
može vam preobraziti život,
promijeniti način vašeg mišljenja,
vaše riječi i djela!
Da, – to što o nama znate,
daje vam mogućnost
da u svjetlu nađete,
ono što duhovno vječno-slijepima
nedokučivo ostaje.“

Bô Yin Râ

Blagoslov

„Što ostavljam zapisano,
doći će i do najudaljenijih,
koji će jednom o tomu pitati,
kada ja više ne budem pisao,
jer me više nikakve spone
za tijelo neće vezati,
iako s ljubavlju,
ovdje u životu ću ostati.

Njih će ove riječi susresti,
kada mene više ni jedne oči ne budu mogle vidjeti,
i to što budu čitali blagoslovit će ih –
kao što moj blagoslov već danas
njih blagoslivlja!“

Bô Yin Râ

Ime

„Kada sam prvi put čuo svoju duhovnu braću,
s kojima sam sjedinjen u duhu
i koju izuzev jednog,
nikada prije nisam vidio u zemaljskom obličju –
da izgovaraju moje ime na način njihovih jezika,
toliko sam u nutrini bio potresen
da sam njih,
u duhu sjedinjene majstore koji su ga govorili,
jedva mogao vidjeti oko sebe,
kroz veo koji je prekrio oči…

Bilo je to za mene zaprepašćujuće i zbunjujuće –
da su me poznavali u mojem imenu –
imenu u vječnosti rođenom,
koje ja – jesam,
kao što je izvor voda
i sadržaj riječi njen smisao.

Ja sam zaista od vječnosti bio to –
što su oni izgovarali na glas,
koliko se to može izreći ljudskim glasovima,
ali ipak me nitko nikada prije u zemaljskom vremenu
nije imenom pozvao
u kome sam ja sebe poznavao,
onako kako me je vječni otac u ‘riječi’ nazvao.

Tada su mi veliki majstori,
i od tada moja braća,
‘dali’ to isto ime u zemaljskim glasovima –
da bi ono pravječno,
baš tu u njemu iznova oblikovano,
bilo iznova objavljeno. “

Bô Yin Râ

*(Slog Yin se izgovara kao üin, ili win, dok kvačice kod ô i â označavaju duži izgovor glasova ‘o’ i ‘a’. )

Fons signatus

„Ono što moja malobrojna,
sa mnom u duhu sjedinjena braća,
ali vezana drevnom formom mišljenja koje se prenosi krvnom vezom,
još i danas drže tako skrivenim, da otkrivaju tek poneki uvid u to,
samo onima koji su prošli kroz tešku i višestruku poduku – i to nakon dugog ispita –
to sam ja smio očitovati svim ljudima koji su u stanju shvatiti moje riječi.

Sva protivljenja koja su htjela spriječiti ovakvu objavu su svladana,
ali i očitovano ostaje skriveno,
svima onima koji ga sami još nisu u stanju vidjeti.

Ja svjesno ne nazivam ‘stvarnošću’samo ono što mozak pod time smatra,
kako je to običaj na Zapadu, –
jer sam pridružen vječnom Redu
i slijedim zakone bezvremene prirode.“

Bô Yin Râ